Satelitski snimci potvrdili su postojanje velike flotile iranske Revolucionarne garde (IRGC) sjeverno od Ormuskog moreuza. Nakon haotičnog dana u kojem su dva broda zaplijenjena, a treći oštećen, ovom strateškom morskom prolazu preti potpuno zatvaranje, dok Trampovo primirje visi o koncu, javlja izraelski portal Jfeed.com.

Evropski satelit Sentinel-2 snimio je juče grupu od najmanje 33 plovila koja odgovaraju brzim jurišnim brodovima mornarice IRGC-a. Flotila operiše u formaciji sjeverno od tesnaca, blizu obale Kargana. Analitičari ovaj manevar opisuju kao demonstraciju sile direktno povezanu sa iranskim pokušajima da silom nametnu ograničenja plovidbe kroz moreuz.

Akcija se poklopila sa izveštajima iranskih državnih medija i britanske agencije UKMTO o napadima na komercijalne brodove. Iranski naoružani čamci pucali su i zaplenili kontejnerske brodove MSC Frančeska i Epaminondas, koji su pod pratnjom odvedeni prema iranskim lukama. Treći brod, Euforija, takođe je napadnut i na njemu je zabilježena šteta.

Taktika "flote komaraca"

Mornarica Revolucionarne garde uveliko se oslanja na ogromnu flotu malih, brzih plovila – poznatu kao flota komaraca. To je temelj njihove asimetrične pomorske strategije u uskim vodama Persijskog zaliva i Ormuza. Ovi čamci nisu dizajnirani za klasične pomorske bitke, već za uznemiravanje, ometanje i prisilno sprovođenje blokada.

Riječ je o lakim brodicama sa posadom od tri do pet ljudi, koje jure brzinama do 110 km/h. Zbog plitkog gaza mogu se sakriti bilo gdje uz obalu ili među ostrvima. Naoružani su teškim mitraljezima, nenavođenim raketama, a neki nose i protivbrodske projektile kratkog dometa ili opremu za polaganje mina. Procjenjuje se da Iran ima više od hiljadu takvih čamaca, od kojih su mnogi skriveni u podzemnim tunelima i bazama na ostrvima, spremni za munjevit izlazak na more.

Prednost im je što su mali i teško uočljivi na radarima, a uz to su jeftini i lako se zamjenjuju. U uskom Hormuškom tjesnacu, gdje veliki ratni brodovi imaju jako malo prostora za manevar, ovi "komarci" postaju izuzetno opasni.

Napad u rojevima i gerilsko ratovanje na moru

Doktrina IRGC-a naglašava asimetrično ratovanje kako bi se poništila tehnološka nadmoć protivnika poput američke mornarice. Umjesto jednog velikog broda koji bi bio laka meta za vazduhoplovstvo, Iranci napadaju u "rojevima" – grupe od 20 i više čamaca istovremeno priliću meti iz svih smjerova. Takav napad zasićuje senzore i odbrambene sisteme broda, jer posada ne može da reaguje na toliko pretnji odjednom.

Satelitski snimak iranskih čamaca koji prave haos u Ormuskom moreuzu

Koriste taktiku "ugrizi i nestani" – munjevito se približe, ispale rakete ili zapucaju iz mitraljeza, a zatim pobjegnu u plićake ili iza ostrva gdje ih veliki brodovi ne mogu pratiti. Satelitski snimak 33 broda kod Kargana upravo je to – demonstracija prisustva i osiguranje za akcije zaplene brodova poput MSC Francesce.

Cilj nije uništenje flota, nego haos na tržištu

Ovi brzi čamci retko deluju sami. Oni su dio šire mreže koja uključuje morske mine, dronove kamikaze, obalne protivbrodske projektile i izviđačke bespilotne letelice. Sve to zajedno stvara smrtonosnu zamku u tjesnacu kroz koji prolazi oko 20% svjetske nafte.

Glavni strateški cilj Irana nije da uništi neprijateljsku flotu, nego da izazove haos u pomorskom saobraćaju. Podizanjem cijena osiguranja, sejanjem straha i prisiljavanjem brodova na promenu ruta, Iran vrši ogroman ekonomski i politički pritisak uz minimalne troškove.

Ova taktika vuče korijene iz "Tankerskog rata" 1980-ih, ali je danas znatno naprednija i decentralizovana, što je čini otpornijom na vazdušne udare. Za suzbijanje ovakve prijetnje potrebna je stalna vazdušna podrška, radarski nadzor i jedinice za brzi odgovor, jer brojnost i teren u tesnacu idu na ruku Irancima.