Puls se pojačavao i smanjivao svakih 92 sekunde, dovoljno jak da zatrese stijene od Aljaske do Australije, ali previše tih da bi ga ljudi osjetili.

Naučnici su ubrzo povezali signal s Dickson fjordom, uskim zaljevom okruženim liticama visokim 900 metara. Satelitski snimci otkrili su ogromno klizište: više od 25 miliona kubnih metara stijena i leda odlomilo se i uronilo u fjord, izazvavši mega cunami visok preko 200 metara. Val je razorio opremu na ostrvu Ella, a voda se nastavila ljuljati u ciklusima poznatim kao seiche, podižući i spuštajući površinu i do devet metara u stalnom ritmu.

Seizmički trag bio je jedinstven – glatki vrhovi razmaknuti minut i po, što nijedan tipičan zemljotres ne stvara. Računarski modeli su pokazali da je izvor vala upravo klizište, a studija je okupila više od 70 istraživača iz 41 institucije.

Stručnjaci upozoravaju da klimatske promjene destabilizuju glečere i padine, što može pokrenuti rijetke i opasne događaje poput smrtonosnog cunamija u Karrat fjordu 2017. godine. Dickson fjord je blizu popularne rute za krstarenje, što podvlači rizik po brodove i ljudske aktivnosti u Arktiku.

Napredni sateliti, poput misije SWOT, omogućavaju detaljno mapiranje fjordova i praćenje okeanskih procesa u realnom vremenu, dok naučnici kombinovanjem seizmičkih podataka i numeričkog modeliranja pokušavaju razumjeti složene interakcije između klizišta, geometrije fjorda i dubine vode.

„Ovo pokazuje da još uvijek postoji mnogo nepoznanica o prirodnim katastrofama i da moramo bolje slušati i najmanje kutke naše planete“, rekao je Carl Ebeling sa Scrippsa. Novo znanje moglo bi jednog dana omogućiti ključne minute upozorenja za brodove i naselja u visokim geografskim širinama.