Rusija je napad na Ukrajinu, odnosno ono što Moskva naziva "Specijalnom vojnom operacijom", započela zbog, kako navodi, odnosa Kijeva prema ruskom stanovništvu u Ukrajini, pri čemu je Moskva takođe insistirala da je intervencija izazvana neophodnošću denacifikacije Ukrajine.

Izvjesno je da je vojnoj intervenciji Moskve februara 2022. prethodila najava vlasti u Kijevu da Budimpeštanski sporazum iz decembra 1994. više ne obavezuje Ukrajinu, što je dalje značilo da postoji namjera razvoja atomskog programa Kijeva, nasuprot Budimpeštanskom sporazumu, prenosi Tanjug.

Janukovič smijenjen 2014.

Odnosi dvije zemlje zaoštreni su nasilnom smjenom ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča 2014. kada je i započeo sukob nižeg intenziteta.

Uslijedila je separacija Krima, na kojem Rusi čine apsolutnu većinu, a potom i bunt u oblastima Donjeck i Lugansk.

Istovremeno, teror nad ruskom populacijom u Ukrajini dobija sve oštrije oblike.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin prethodno je, barem od 2008, naglašavao i upozoravao da Rusija neće tolerisati dalje približavanje NATO-a njenim granicama.

Ukrajina zatražila pristupanje NATO-u

S druge strane, tokom bezbjednosne konferencije u Minhenu, 19. februara 2022, Volodimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, zatražio je da se njegovoj zemlji odredi vremenski okvir za pristupanje NATO-u.

Nekoliko dana potom, 24. februara 2022. u ranim jutarnjim satima, vojna invazija Rusije na Ukrajinu je započela.

Sjeverni pravac invazije bio je sa prostora Bjelorusije ka Kijevu, pri čemu su ruske trupe dospjele do Kijeva i sjeveroistočno do Černigova.

Drugi pravac invazije, sa istoka, od Sumija, takođe je bio usmjeren ka Kijevu.

Harkov se našao pod opsadom. Paralelno, sa juga, od Krima, ruske formacije su napredovale na sjever.

Iako su invazione snage brzo dospjele do kijevskih predgrađa 5. marta, već 7. aprila uslijedilo je povlačenje.

Podrška Ukrajincima izostala

Očekivana podrška među samim Ukrajincima je izostala.

Opsade Černigova, Sumija i Harkova ispostavile su se kao neuspjeh ruskih invazionih trupa, posebno u gradskim borbama.

Na jugu, sa Krima, te jugoistoku, od pravca otcjepljenih Donbasa i Luganska, ruski prodor je bio uspješniji i nastavljen je. Herson je zauzet do 2. marta. Prodor je dalje nastavljen ka Mikolajevu, Nikopolju i Zaporožju.

Posebno teške borbe vođene su za Mariupolj, na Azovskom moru. Opsada grada započela je 26. februara, a Mariupolj je zauzet poslije teških borbi tokom maja. Pokušaj zauzimanja Mikolajeva, prve sedmice marta, bio je neuspješan.

Ubrzo je Ministarstvo odbrane Rusije 26. marta saopštilo da je prva faza vojne operacije u Ukrajini okončana, te da će se ruske snage nadalje usredsrijediti na „oslobađanje“ regiona Donbasa.

Po tadašnjim navodima, proruske snage držale su pod kontrolom 93 odsto regiona Luganska i 54 odsto Donjecka.

Rusija je u više talasa gađala ukrajinsku energetsku infrastrukturu.

Samo 15. novembra 2022. sa 85 projektila. Posmatrači IAEA razjasnili su da su međusobne optužbe oko ugrožavanja nuklearne elektrane Zaporožje bile propagandne prirode.