Kao članica kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine i igračica najtrofejnijeg ženskog kluba u zemlji, SFK „2000 Sarajevo“, ova mlada fudbalerka svakim treningom potvrđuje da talenat, disciplina i vjera u sebe mogu pomjeriti granice.

Reprezentativni dres kao nagrada za rad

Marija već dvije godine nosi dres reprezentacije BiH do 17 godina, a iza tog uspjeha stoji mnogo odricanja i posvećenosti.

„Sve počinje u klubu. Da nije bilo ljudi koji su prepoznali moj talenat i usmjerili me, ne bih bila tu gdje jesam danas“, kaže Marija, ističući posebnu zahvalnost trenerima Branislavu Račiću i Alisi Spahić.

Nastupajući za reprezentaciju, igrala je međunarodne utakmice u Rumuniji, Bugarskoj i Kazahstanu, a dobrim partijama i golovima izborila se i za prvo mjesto na listi strijelaca u prethodnom periodu. Na terenu igra na krilnim pozicijama, ali se, po potrebi, snalazi i kao špic – uloga u kojoj se nalazi od samih početaka.

Svaki dan između škole i Sarajeva

Put ka uspjehu nije jednostavan. Marijina svakodnevica podrazumijeva putovanje od Pala do Sarajeva, treninge i školske obaveze koje nastoji da uskladi.

„Nekad trpi škola zbog fudbala, nekad fudbal zbog škole, ali trudim se da uvijek pronađem balans“, iskreno priznaje ova mlada sportistkinja.

Ljubav prema fudbalu rodila se još u djetinjstvu, ali put do terena nije bio bez prepreka. Roditelji u početku nisu podržavali njenu želju, smatrajući da je fudbal „muški sport“. Kako bi dokazala svoju snagu i disciplinu, Marija se prvo okušala u džudou, ali fudbal je, ipak, ostao njena najveća strast.

Na trening bez znanja roditelja

Prelomni trenutak dogodio se u sedmom razredu osnovne škole, kada je odlučila da se upiše na fudbal – bez znanja roditelja. Trenirala je u Fudbalskom klubu „Olimp“, gdje je trener Branislav Račić prepoznao njen potencijal.

„Nakon dvije godine igranja sa dječacima, preporučio me je Alisi Spahić i tada sam započela svoju priču u ženskom fudbalu u Sarajevu“, priča Marija.

Od tog trenutka, njen napredak bio je stalan i vidljiv, a snovi o evropskim klubovima danas djeluju dostižnije nego ikada.

Hrabrost i van terena

Marija svoju snagu i odlučnost ne pokazuje samo na fudbalskom terenu. Na ovogodišnjem plivanju za Časni krst u rijeci Prači, u paljanskom naselju Nikolići, prva je doplivala do cilja.

„Ulazak u hladnu vodu je čin vjere, hrabrosti i ponosa. Taj osjećaj se ne može opisati riječima“, kaže ona.

Sigurnim koracima ka velikoj karijeri

Priča Marije Šekarić dokaz je da se snovi ostvaruju onima koji su spremni da rade, da trpe i da vjeruju – čak i onda kada drugi sumnjaju. Njena upornost i rezultati već danas je izdvajaju kao jedno od najperspektivnijih imena ženskog fudbala u BiH, a fudbalska Evropa za nju, po svemu sudeći, više nije samo san.