Vuk (10) i Aleksa (9) su rođeni u Beogradu, a Pavle (8), Dimitrije (5), Iskra (3) i Luka (1) u Gornjem Milanovcu. Milenin suprug Igor (33) posljednje tri godine živi i radi daleko od njih, u Francuskoj. Posljednju deceniju žive pod tuđim krovovima.

Milena je čvrsto riješila da se skuće u rodnom Gornjem Milanovcu, pa je proteklih mjeseci posjetila sve banke kako bi saznala uslove za dobijenje stambenog kredita. Vijest da će od 1. marta moći da dobije kredit sa minimalnim učešćem, vratila joj je nadu da će njen san biti ostvaren, piše Informer.

- Čim osvane 1. mart idem u banke i podnosim zahtjev za stambeni kredit. Mjere koje je predložio predsednik Vučić su jedini način da kupimo nekretninu, drugačije ne bismo mogli, jer banke trenutno traže od 25 do 30 hiljada evra za učešće. Ulog od nekoliko hiljada evra za nas neće biti preveliki udar na kućni budžet. Ako se okućimo u rodnom gradu, to znači da će se Igor vratiti iz inostranstva i nastavićemo da zajedno ostvarujemo naš životni san, da u sreći i slozi gajimo našu dječicu - priča Milena.

Milena i Igor su brakom krunisali ljubav iz srednjoškolskih dana. Iz te ljubavi izrodilo je šestoro djece, baš onako kako je zavjetovao njen deda, čuveni pjesnik, Dobrica Erić.   

- Time sam ispunila amanet koji mi je deda ostavio, da se udam ili „oženim“ i imam što više dječice - priča kroz širok osmijeh Milena, dodajući da je Dobrica svoj amanet unuci ovjekovječio u vidu posvete koju joj je ispisao poklanjajući joj primerak svoje knjige „Brojanice iz Gračanice“.

Gajiti šestoro djece Milena kaže da nije nimalo lako, međutim jedino što djeci u ovom trenutku nedostaje je otac koji je stotinama kilometara daleko od svoje porodice. To je cijena komfora koji svi uživaju, kaže ona.

- Uvjerena sam da ćemo pod novim uslovima uspjeti da dođemo do nekretnine koju smo već pronašli, ukoliko se to ne dogodi, mi ćemo se kao porodica svakako spojiti…Mada bih najviše voljela da moja djeca odrastaju u Srbiji - kaže Milena koja trenutno ne radi, jer sama brine o šestoro mališana.

- U Gornjem Milanovcu ima posla, svaki čas se pojavljuju oglasi, posao ću brzo ovde naći, a i Igor bi lako zaposlenje ovde našao. Naša mnogobrojna porodica, roditelji, ujaci, tetke, svi priskaču kada decu treba pričuvati, a to mi je veliko olakšanje. Ali to je samo ponekad, jer svi oni rade.

Radni dan mi počinje u šest ujutro, slijedi umivanje i oblačenje za školu. Vuk, Aleksa i Pavle to obavljaju sami. Za to vrijeme ja oblačim Dimitrija koji ide u vrtić, a potom odijevam i Iskru i Luku koji u obdanište ne idu, ali ih vozim sa sobom jer naravno u stanu ne mogu da ostanu sami.

Da ne čuje saobraćajna policija

Nadam se da ovo neće čitati saobraćajci u Gornjem Milanovcu, jer ja njih sve šestoro vozim najpre do OŠ „Momčilo Nastasijević“, gdje trojicu ostavljam, a potom i Dimitrija u vrtić. Kada to obavimo, vraćamo se u stan da najmlađima pripremam doručak. Slijedi spremanje ručka za taj dan, pa u istom sastavu ponavljam krug, samo u suprotnom smjeru - kaže Milena kroz osmijeh dodajući da su se do sada šest puta selili.

- Stanodavci većinom nemaju razumijevanja za višečlane porodice s djecom. Dok smo tražili stanove, često su nam spuštali slušalicu kada čuju broj djece. Često za psa nije bio problem, ali za djecu jeste - zaključuje Milena koja je sadašnjim komšijama zahvalna na razumijevanju i podršci kada iz njihovog stana čuju smijeh, vrisku i galamu ove mnogobrojne porodice. 

BONUS VIDEO: