Prije tačno godinu dana, Leskovac je potresao nesvakidašnji slučaj kada su vjernici optužili sveštenika Slavišu S. da iznuđuje novac i sam određuje cijene za osvećenje vode uoči krsnih slava.

Ovaj događaj izazvao je burne reakcije i doveo do pobune parohijana, koji su potpisali peticiju i zatražili njegovo izmiještanje iz parohije. Ipak, do danas nije poznato da li je njihova inicijativa urodila plodom.

U to vrijeme, čak 145 vjernika iz naselja Rade Žunić u Leskovcu uputilo je peticiju i otvoreno pismo vladici niškom Arseniju, navodeći da “duhovne usluge ne bi trebalo da budu predmet trgovine” i da ovakva praksa narušava dostojanstvo svešteničkog poziva.

– Osvećenje vode je obred koji ima duhovno značenje i ne bi trebalo da bude komercijalizovan. Ovakva praksa može umanjiti značaj i svjetost obreda, dovodeći u pitanje autentičnost duhovne zajednice. Zbog navedenih razloga, tražimo od nadležnih organa da preispitaju praksu naplaćivanja ovih usluga i da se usvoje smjernice koje će omogućiti besplatno pružanje duhovnih usluga svim vjernicima – navedeno je u pismu prosleđenom vladici.

Parohijani iz naselja Rade Žunić u Leskovcu, kojima trenutno služi Slaviša S., tvrde da je ovaj sveštenik insistirao da mu plate za osvećenje vode po pomenutoj cijeni, pa da ih je čak i vrijeđao kada bi mu rekli da nemaju taj novac.

– Danas je još jedna kuća vratila oca Slavišu i rekla da će zatražiti vodu u crkvi zbog tarife koju je sam odredio. Ucjenom poput “A, ne, crkva će vas poslati opet kod mene” insistirao je na daljem svećenju. Nakon što mu je još jednom rečeno da nisu potrebne nikakve usluge, rekao je “Pa dobro, ‘ajde daj koliko imaš”. Nadam se da je imao bar malo stida pri odlasku nakon trećeg odbijanja – pisalo je tada između ostalog u propratnom pismu vladici koje je potpisala Milica Jovanović, žiteljka ovog naselja.

Milan dao 500 (oko 5 evra), sveštenik tražio 1.500 dinara (oko 13 evra)


Njen komšija Milan tada je ispričao da je i on otjerao iz kuće ovog sveštenika nakon što mu je uputio zajedljive komentare, jer je spremio da mu da svega 500 dinara za osvećenje slavske vodice.

– Insistirao je da bude 1.500. Kad sam mu rekao da nemam više, kazao mi je “A za duvan imaš”. Odgovorio sam mu da imam para sigurno ne bih motao cigarete i zamolio sam ga da napusti moju kuću – kaže ovaj čovjek.

Aleksandar Jovanović iz ove parohije bio je ogorčen na sveštenika Slavišu još od trenutka kada je sahranjivao majku.

– Bilo je mnogo ljudi na sahrani, a kada je Slaviša to video, ušao je u kapelu, postavio neku ikonu i naređivao svakome ko je prišao da se oprosti od pokojnice da na nju stavi prilog za obnovu neke freske. Nije rekao ko je. Ljudi su stavljali novac. A ja, skrhan bolom zbog smrti majke, tada nisam imao vremena da se raspravljam sa njim i da ga pitam da li je to novac zaista namijenjen za tu neku fresku ili za njegov džep, na šta izražavam sumnju. Evo, sada pitam vladiku, šta on misli. Neka ispita tu situaciju i neka mi njegovo Preosveštenstvo odgovori – moli Aleksandar.

U pismu prosleđenom vladici pisalo je i da su parohijani bili prezadovoljni prethodnim sveštenikom, da ga je većina smatrala čak i članom porodice, te da im nije jasno zbog čega je on premješten.

– Uz sve dužno poštovanje Vaše Preosveštenstvo, oprostimo ocu Slaviši, ali vratite mir našoj parohiji – konstatuje se na kraju pisma, prenosi Rešetka.

Sveštenik Slaviša se nije oglašavao


Sveštenik Slaviša nije se oglašavao povodom ove situacije.

Pedesetosmogodišnji protonamesnik Slaviša S. je, kako se navodi na sajtu Eparhije niške, u čin đakona rukopoložen 1989. godine i postavljen sa eparhijskog službenika i đakona pri Sabornom hramu u Nišu. U prezviterski čin rukopoložen je 1993. godine i postavljen na sedmu leskovačku parohiju.

Protonamesnik Slaviša je u svojoj ranijoj karijeri bio jedan od omiljenih leskovačkih sveštenika kada je 1998. godine organizovao prve časove vjeronauke pri Sabornom hramu u Leskovcu. Obnovio je i crkveni hor “Branko”, čiji je dirigent bio osam godina.

Ipak, ubrzo nakon toga parohijani počinju da se žale uz primjedbe da “njegovo služenje i nije primjereno jednom sveštenom licu”, kao i da “sam određuje visoke tarife za osvećenje vodice po kućama”.

Ovaj sveštenik po mnogo čemu ne podsjeća na običnog sveštenika. Do svojih vjernika najčešće je dolazio motorom koji je vozio u mantiji, pa je vremenom u šali stekao i nadimak Betmen.