O Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku Srbije, ispričane su mnoge priče, a Milan Milović, penzionisani pukovnik policije, sada je ispričao brojne nepoznate detalje o Miloševiću i njegovoj porodici.

Naime, Milović je bio dio operativne grupe koja je obezbjeđivala tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića. Sa njim je dočekao početak NATO bombardovanja i 5. oktobar 2000. godine.

Obožavao poparu i kačamak

Milović je istakao da je predsjednikov kuvar, Miša Mrakić koji je kuhao i Gadafiju, bio začuđen kada mu predsjednik kaže da spremi poparu ili kačamak.

"Bio je čovjek iz naroda. Izađe u šetnju, znao je svakog od nas po imenu. One koji su imali djecu je pitao za djecu, ko se oženio, ko nije... Bio je čovjek koji je mogao da razgovara sa nama o običnim, svakodnevnim stvarima. Kada sam ga upoznao, to je za mene bila ogromna trema. Bili smo u Boru. Stajao sam ispred kuće, klinac od 22 godine, general Milenković šeta sa predsjednikom, i vidio sam da predsjednik gleda ka meni. Skrenuo je sa glavne staze i krenuo prema meni, pružio mi ruku, ja ne znam šta da radim, ukočio sam se. General mi je rekao da se upoznam sa predsjednikom. Milošević je rekao da je čuo da sam dobar sportista, da mi je tata policajac, ja sam rekao da mi je drago što sam ga upoznao. Prebacio je na šalu, pitao me ko je bolji džudista, ja ili Senta, ja sam odgovorio general", kaže Milović za "Kurir".

Dodaje da je Milošević bio čovjek sa kojim je moglo da se razgovara ako se on prvi obrati, ali nisu mogli da traže nešto od njega ili postavljaju pitanja.

Zavisnik od adrenalina

Milan se iznenadio kada je vidio da je Slobodan Milošević bio ljubitelj adrenalina.

"Za mene je bio šok kada sam poslije mjesec i po dana otkako sam počeo da radim predsjednik išao u Požarevac. Mi smo išli za njim. Predsjednik je vozio 200, 220 na sat. Čovjek je bio izuzetno dobar i vješt vozač. Motorne sanke na snijegu je perfektno vozio. Bio je zavisnik od adrenalina i brzine. Ne razumijem se u politiku, ali treba reći da je on bio čovjek koji je bio potpuno na zemlji, nije imao frustracije i komplekse u pogledu hrane", govorio je Milović.

"Sukob" sa Mirom Marković

Ljudi koji poznaju porodicu Miru Marković, Miloševićevu suprugu, nisu opisivali istim riječima kao bivšeg predsjednika, a sličnu situaciju je imao i Milović.

"Jednom prilikom u Karađorđevu profesorka Marković ostala sa nama iz obezbjeđenja, a predsjednik je morao hitno za Beograd. Tada su postojali oni veliki telefoni koje žena nije mogla da nosi sa sobom, nego smo ga nosili mi. Izašli smo sa njom, šetala je oko nekog vještačkog jezera. Zazvonio je mobilni telefon, javili smo se i bio je predsjednik, pitao je da li je Mira sa nama. Ja sam joj pružio telefon i rekao 'Gospođo, predsjednik na vezi za vas'. Ona je pitala kako ste me oslovili, ja sam rekao gospođo. Ona je rekla sad ste me tako nazvali, i nikada više, ja sam drugarica. Ostao sam zbunjen, nisam znao zašto da se izvinjavam, nisam znao da je ta jedna riječ tako velika. Senta mi je poslije rekao da ne smijem da je oslovljavam sa 'gospođo'", rekao je Milović.

"Sve će ovo oni platiti jednog dana"

Kada je prilikom bombardovanja pogođena rezidencija u kojoj je boravio predsjednik Milošević, upravo on je insistirao da sljedećeg jutra lično ode i vidi kolika je šteta pričinjena.

"Nikada nisam vidio temelj koji je kao nožem isečen, tu je prošla ta raketa. To jutro je predsjednik insistirao da dođe da vidi to. Nas petoro je bilo oko njega, on je išao i gledao. Rekao je 'sve će ovo oni platiti jednog dana'. Čovjek je bio zabrinut, nemoguće je da Srbija ratuje sa 17 najjačih zemalja na svijetu", ispričao je Milović.

Pozdravio posadu koja ga je odvela u Hag

Na Vidovdan 2001. godine, Slobodan Glavčić je učestvovao i u izručenju Slobodana Miloševića Hagu.

"Izručenje bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. To je jedan zadatak koji je jedinica izvršila, ali nikada nije željela. To je najteži zadatak koji smo imali u mandatu da uradimo. Opet, naše je bilo da se postavimo profesionalno prema svemu tome. Njegovo držanje je bilo izuzetno dostojanstveno. Njegov odnos prema posadi je takođe bio poštovan kao i uvijek. Odnos je bio kao i uvijek. On je pozdravio posadu kad je došao kao da ide na neki uobičajeni zadatak. U takvim trenucima to samo mogu veliki ljudi da urade", rekao je Glavčić, bivši komandant helikopterske jedinice Eskadrila i autor knjige "Helikopterska jedinica prvih 50 godina", i dodao:

"To je još dodatno opterećavalo sudbinu naših pilota koji su taj zadatak uradili, još im je to emotivno povećavalo naboj i osjećaj nelagodnosti za izvršenje jednog takvog zadatka, ali posao je posao", prenosi Kurir.