Prozori bez stakla, kuće zarasle u korov, škola i Dom kulture u zagrljaju zaborava, a tragove života kao da je izbrisalo vrijeme. Ovako većinu vremena izgleda krajiško selo.

Međutim, postoji jedan dan kada ono ponovo diše! To je 2. avgust, dan Svetog Ilije, slava sela. Dan kad se prognani Srbi vraćaju na zgarišta uspomena.

Selo oživi na Svetog Iliju

U subotu je u Nebljusima održan zbor, baš kao što je to bivalo nekada.

Izbjegli i raseljeni, danas razasuti po Republici Srpskoj, Srbiji i širom Evrope, planiraju godišnje odmore tako da baš tog dana budu tu, u selu koje jedva živi, ali još uvijek postoji u njima.

I ovog avgusta je, kako saznajemo, bilo dosta raspoloženih i rasplesanih posjetilaca koji su plesali uz muziku uživo, jeli vruću jagnjetina i pili hladnu rakiju! Kao da je sve ponovo isto, samo tiše.

Naš sagovornik, čovjek koji danas živi u Banjaluci, ali je porijeklom iz Nebljusa, kaže da se okupilo dosta naroda. Većina su izbjeglice, a bilo je i mještana iz okolnih sela jer ovo je rijetka prilika da se svi sretnu.

- Selo je zaživjelo, makar na jedan dan. Kao nekada. Puno emocija, sjećanja, tuge, ali i radosti da smo još živi, da se još nismo predali - kaže on.

Crkva u selu u fazi je obnove i kako su nam mještani rekli, to je dokaz da još ima ko u njoj da se sabira. Da još ima onih koji pale svijeću na grobu, kose zaraslu travu i sjede na kućnom pragu.

Uspomene iz djetinjstva

Drugi sagovornik, koji je bio pripadnik Vojske Republike Srpske Krajine, prisjeća se:

- Prije rata, na Svetog Iliju, kilometarske kolone auta su znale biti u selu. More naroda. Dolazili su iz cijele Krajine... Ljudi iz Bihaća, Cazina, Kladuše, ne samo sa ove naše strane. Turnir u malom fudbalu bio je najveća atrakcija, trajao je danima. Znalo se prijaviti oko 30 ekipa pa smo morali takmičenje odraditi prije da za Ilindan možemo odigrati finalne utakmice. Sjećam se i ringišpila za djecu i muzike za odrasle. Nije se znalo gdje je ljepše- kazao je.

Danas je sve to prošlost. Ali ne zaborav.

– I kad ne možemo doći, srcem smo tu. Gledamo slike, šaljemo poruke, tugujemo u tuđini ali znamo da su naši korijeni dole- dodaje sagovornik.

Mještani su ponosni što se u Nebljusima nalazi prirodni biser - Štrbački buk, pa ga redovno obiđu svi koji posjećuju zavičaj. Ponosni su što se okolina oko rijeke Une u zadnje vrijeme uredila.  U blizini su i Plitvička jezera, pa svi posjetioci zbora komentarišu da su Nebljusi "raj na zemlji".

Sjećanje na žrtve "Oluje"

Avgust je u ovom ličkom selu "gorak mjesec". To je vrijeme koje vezuje divne uspomene sa neopisivim bolom progona 1995. godine.

U vremenu kada Republika Srpska i Srbija obilježavaju Dan sjećanja na stradanje Srba u zločinačkoj akciji „Oluja“, Nebljusi dobijaju jedan dan života. Jedan dan kada selo prestaje da bude samo rana i postaje uspomena, molitva i zavjet.