Renato Grbić, bivši vaterpolista i ugostitelj iz Pančeva, poznat je kao „Anđeo Dunava“ – čovjek koji je iz vode izvukao više od 30 ljudi koji su pokušali sebi da oduzmu život skokom sa Pančevačkog mosta.

Njegova priča počinje mnogo ranije, u porodici čiji je život oduvijek bio vezan za rijeku. Odrastao je u čamcu, na vodi, gdje se učilo da se Dunav poštuje i da se nikada ne okreće glava kada neko treba pomoć.

Prvo spasavanje dogodilo se kada je imao dvadesetak godina. Vraćao se s pecanja sa bratom od strica kada je spazio mladića koji je upravo skočio sa mosta. Bez mnogo razmišljanja, ušli su čamcem i izvukli ga. Tako je počeo njegov životni poziv.

Kako prepoznati da se neko davi?


Renato ističe da osoba koja se davi:



  • ne viče za pomoć jer nema snage,

  • maše rukama nekontrolisano,

  • izgleda ukočeno, s praznim pogledom,

  • „stoji“ u vodi bez plivanja – što je znak pred kraj snage.


Šta učiniti u toj situaciji?



  • Ne skačite ako niste sigurni.

  • Bacite plutajući predmet – dasku, flašu, gumu.

  • Pozovite hitnu pomoć.

  • Ako uspijete izvući osobu – utoplite je i provjerite puls. Ako ne diše, reanimirajte.


Renato nikad nije skakao direktno – uvijek je spašavao iz čamca, jer zna koliko je Dunav opasan.

„Dva puta sam i sam bio blizu smrti. Dunav ne prašta“, kaže.

Iako je mnogima spasio život, većina se nikada nije javila. Samo su dvije djevojke došle da mu zahvale. Jedna ga je pozvala na vjenčanje, druga, koja je tada imala samo 16 godina, došla je s majkom. Ostali – nikada.

Zašto to radi?


„Ne možete gledati čovjeka kako se davi, a ostati čovjek“, kaže Renato tiho.

I dok mnogi okreću glavu, on gleda pravo u tamnu vodu. Spreman da ponovo spasi – bez riječi, bez pitanja, bez očekivanja. Samo da nekome pruži drugu šansu, piše RTS.