Rečenica "nema napretka bez bola" (no pain, no gain) možda se decenijama štampala na sportskim majicama, ali da li je zapravo tačna kada je riječ o koristi vježbanja, kao što su poboljšano zdravlje srca i krvnih sudova ili povećanje mišićne mase?

"Ne sasvim. Bolje bi bilo reći da možete ostvariti veći napredak ako doživite određeni nivo bola", kaže dr Oli Perkins iz Centra za ishranu, vježbanje i metabolizam Univerziteta u Batu.

Vrsta "bola" o kojoj govorimo nije nužno štetna. To je način na koji tijelo signalizira napor - "a veći napor obično donosi veću nagradu".

To može uključivati osjećaj nelagodnosti i želju da se prestane kada vam srce ubrzano kuca ili vam mišići gore: stres-odgovor koji se razvio da bi regulisao naprezanje.

"Da vježbanje ne izaziva neku nelagodnost, svi bismo to stalno radili - i bili iscrpljeni", dodaje Perkins, prenosi "Guardian".

Tu je i odložena upala mišića (DOMS) - bol koji se može javiti dan ili dva nakon treninga.

"Smatra se da je to zaštitni mehanizam - način na koji vam tijelo poručuje da mišićima treba vremena za oporavak", kaže Perkins.

Ali važno je odakle počinjete. Kada tek počnete da vježbate, pokret može djelovati neprijatnije, ali kako se tijelo prilagođava, možete se kretati efikasnije ili razviti jaču mentalnu izdržljivost.

Tada će vježbanje djelovati lakše, ali ćete vjerovatno i dalje ostvarivati napredak.

DOMS (odložena upala mišića) se takođe češće javlja poslije određenih vrsta vježbi, bez obzira na nivo napora.

Treninzi koji su vam novi vjerovatnije će je izazvati, kao i aktivnosti poput trčanja nizbrdo, koje uzrokuju istezanje mišića pod naporom.

"Ne morate osjećati mnogo bola da biste napredovali", kaže Perkins, naročito ako počinjete sa niskog nivoa kondicije.

Vježbe sa malim opterećenjem, poput hodanja i vožnje bicikla, mogu biti veoma efikasne - naročito ako se rade duže vrijeme, prenosi Euronews.

"Svaki pokret, čak i ako ne djeluje naporno, mnogo je bolji nego nikakva aktivnost", kaže Perkins.