Ji Jifang, 75-godišnja žena iz Kine, posadila je više od dva miliona stabala u Autonomnoj regiji Unutrašnja Mongolija. U posljednjih 20 godina, korak po korak, pretvarala je pustinju u zelenu oazu, vođena jednom rečenicom koju joj je sin izgovorio prije nego što je tragično stradao.

Jang Ruije, student koji je život izgubio 2000. godine u saobraćajnoj nesreći u Japanu, sanjao je da po završetku fakulteta dođe kući i zasadi šumu.

Njegove riječi: "Želim da se vratim i posadim drveće, čitavu šumu", majka nikada nije zaboravila.


Nakon njegove smrti, majka Ji i njen suprug Jang Antaj prodali su nekretnine u Šangaju i sav novac iz osiguranja i nadoknada uložili u osnivanje neprofitne organizacije "Zeleni život", čiji je cilj ozelenjavanje pustinjskih dijelova Unutrašnje Mongolije.

"Ne možemo ponijeti ništa sa sobom kad odemo sa ovog svijeta, ali ako tim novcem zasadimo drveće – ono ostaje zauvijek", rekla je Ji.

Borba protiv suše ali i tuge


Njena borba nije samo protiv pjeska i suše, već i protiv tuge. Kroz sadnju drveća pomogla je i drugim roditeljima koji su izgubili djecu. Vodila ih je da zajedno sade sadnice, razgovarala s njima, plakala, i pretvarala bol u nadu.

Danas, u Alša pustinji, gdje je 2008. godine bilo samo prazno prostranstvo, nalaze se redovi drveća koje svjedoče o istrajnosti jedne majke i o snazi ljubavi koja ne prestaje – ni poslije smrti.