Iako bi se roditelji trebali osjećati sigurno kada pošalju dijete u školu, mnogi od njih nerijetko saznaju da je njihovo dijete žrtva vršnjačkog nasilja koje se odvija upravo u obrazovnoj ustanovi.

Takvu informaciju primila je prošle sedmice i Irma Čenanović, majka 12-godišnjeg dječaka, učenika Osnovne škole Lukavac grad u Lukavcu.

Istina, njoj su preko telefona saopštene informacije da je izbila tuča između njenog i još jednog dječaka, no kada je vidjela svog sina, shvatila je da je on žrtva nasilja koje je moglo završiti tragično.

''Prošlog četvrtka sam dijete odvezla normalno u školu. Već oko devet sati me pedagogica nazvala i samo mi rekla da dođem u školu zbog tuče između mog i još jednog dječaka. Dolazim u školu i zatičem svoje dijete s masnicama na licu, otečenim nosom i okom'', započinje priču majka dječaka za Tuzlanski.ba.

Incident se, kaže, desio pred početak časa fizičkog vaspitanja.

''Moj sin taj dan nije imao fizičko jer je zaboravio opremu. Vratio se u svlačionicu da uzme vodu, a s njim su bila još dva-tri druga koja su se spremala za čas. Čekao ih je da zajedno krenu. U međuvremenu je u svlačionicu ušao nasilni dječak. Vidio je da mu je torba pala na pod i pitao mog sina: "Jesi li mi oborio torbu?" Moj sin je odgovorio da nije. Ponovo ga je upitao, a moj sin je rekao: "Nemoj biti dosadan, nisam ti oborio torbu." Djeca su se nasmijala.

''Moj sin je tada krenuo prema svom drugu da izađu iz svlačionice, a taj dječak ga je s leđa udario pesnicom u oko i oborio na pod. Još nekoliko puta ga je udario, a zatim i šutnuo nogom'', pojašnjava Irma.

Nastavnica navedenog predmeta je u tom trenutku bila u sali i čekala učenike da započne sa časom.

''Dok su druga djeca otrčala po nastavnicu, napadač je već završio s udaranjem. Ruke su mu bile krvave od udaraca.  Kad sam došla u školu, moje dijete je sjedilo smireno, nije htjelo pričati. Trudila sam se da ostanem smirena radi njega. Sjela sam i zamolila sina da mi ispriča šta se desilo. Bila su tu još dva-tri dječaka koja su davala izjave. Nastavnica fizičkog je mom sinu dala mokru maramicu da pridrži na ranu'', prisjeća se.

U međuvremenu su u školu stigli i roditelji drugog dječaka, a ono što je majku napadnutog dječaka posebno razočaralo jeste izostanak empatije s obzirom na to da, iako su vidjeli njenog sina u modricama, nisu reagovali. Umjesto fokusa na navedenu situaciju, razgovor je, kaže, otišao u drugom smjeru, a Irma je zamolila da svog sina odvede na ljekarski pregled što je i učinila.

''Ono što me najviše ljuti jeste što nastavnica ili pedagogica nisu odmah pozvale hitnu pomoć ili Dom zdravlja. Moje dijete je udarilo i glavom o pod, šutirano nogom u glavu. Mogle su biti ozbiljne zdravstvene posljedice. Mogla sam biti bilo gdje i ne stići za pet minuta u školu'', kaže Irma.

Adnana Sprečić, portparolka MUP-a Tuzlanskog kantona za Tuzlanski.ba je potvrdila da je prošle sedmice prijavljeno nasilje Policijskoj stanici Lukavac u navedenoj školi.

''Preduzimaju se sve potrebne mjere u skladu sa zakonom. U vezi s tim su policijski službenici obavijestili i tužilaštvo, obavljeni su razgovori sa oštećenim uz prisustvo roditelja, te sa osobljem škole. Sve dalje mjere i radnje će se preduzimati po nalogu tužioca'', saopšteno je.

Direktorica škole Lejla Kovačević za Tuzlanski.ba je potvrdila da je škola provela sve potrebne mjere kada je u pitanju navedeni slučaj te da je disciplinski postupak završen.

''Mi smo odradili ono što možemo kao obrazovna ustanova, sada je dalje red na institucije'', kratko je navela za ovaj portal.

Prema za sada dostupnim informacijama, nakon zasjedanja komisije i nastavničkog vijeća, a u skladu sa pravilnikom škole, dogovoreno je da će prva sankcija za učenika koji je počinio nasilje biti prebacivanje u drugo odjeljenje.

Ukoliko samo ostane na ovoj mjeri, onda je to ponovo pitanje za nadležne organe jer ukoliko se ne bude radilo na promjeni svijesti učenika, promjena trenutne okoline neće donijeti rezultate.

Jasno je da maloljetnici ne mogu snositi krivičnu odgovornost, ali moralo bi se raditi na vaspitnim mjerama kako bi se bilo sigurno da neće doći do ponavljanja nasilja.

Iz Ministarstva za obrazovanje i nauku Tuzlanskog kantona za Tuzlanski.ba kažu da je navedena škola pravovremeno obavijestila nadležne o nasilju shodno propisima i to je ono što škola u datom momentu može uraditi, a dalje se moraju uključiti i druge nadležne institucije.

''Kada govorimo i o sistemskom rješenju problema nasilja poput ovog, moramo znati da je važno da su svi maksimalno angažovani, uključujući policijski sektor, socijalni i pravosudni kada je u pitanju odgoj maloljetnika'', pojašnjavaju dodavši da je generalni problem nasilja nemoguće riješiti preko noći, nego da za to treba mnogo edukacije i prevencije. Ipak, kada se nasilje desi, važno je postupiti u skladu sa pravilima škole kako ne bi došlo do propusta.

Strah od zataškavanja

Brojni slučajevi nasilja u školama se pokušavaju zataškati iako je to protivno pravilima škole te može imati dugoročne posljedice za djecu žrtve, a ujedno može biti i ohrabrenje za nasilnike.

Majku Irmu Čenanović posebno brine to da se ovaj slučaj ne zataška.

''Roditelji dječaka koji je izvršio nasilje nad mojim dječakom su na funkcijama, a mi smo obični radnici i to me najviše boli, ali neću odustati uprkos pritiscima. Ja ću raditi sve što je u mojoj moći da ovo ne ostane pod tepihom. Danas je moje dijete, sutra može biti biti bilo čije'', kaže ova majka.

Iz ministarstva ipak kažu da ne postoji mogućnost zataškavanja oblika nasilja bilo koje vrste.

''Pojavni oblici nasilja ne mogu ne biti procesuirani. Možda se za neke oblike ne sazna van škole, ali to ne znači da oni nisu procesuirani'', dodaju.

Dalje kažu da pozivaju i djecu i roditelje da prijave svaki oblik nasilja, koji nije nužno fizički, jer nasilje počinje mnogo ranije.

''Pokušavamo edukovati javnost da kada primijete nasilje da odmah intervenišu, da se ne prepušta ništa slučaju'', dodaju.

 

Psihička trauma

Fizičke povrede će se sanirati, kaže majka povrijeđenog dječaka, ali šta je sa traumom koju je doživio.

Vršnjačko nasilje može ostaviti duboke psihološke posljedice, koje se, ako se ne tretiraju na vrijeme, mogu prenijeti u odraslu dob, pojašnjava Vahida Djedović, psihologinja za Tuzlanski.ba.

''Dijete koje je izloženo ruganju, isključivanju ili fizičkom nasilju, razvija osjećaj da "nije dovoljno dobro" ili da zaslužuje loše postupanje. Žrtve često budu  stanju stalne napetosti, straha, beznađa. Mogu imati poteškoće sa spavanjem, apetitom, učenjem i socijalnim kontaktima'', pojašnjava,

Pored toga, dijete može početi izbjegavati školu, grupne aktivnosti ili čak razviti socijalnu fobiju.

''U nekim slučajevima, potisnuti bijes i bol mogu dovesti dovesti do impulsivnog ponašanja, bijega iz kuće, autodestruktivnosti ili čak suicidalnih misli. Hronično vršnjačko nasilje može imati iste neurobiološke posljedice kao i druge traume, uključujući noćne more, flešbekove, emocionalnu disocijaciju i osjećaj bespomoćnosti'', pojašnjava.

Zbog toga je od izuzetne važnosti da škole, roditelji i cijelo društvo prepoznaju ozbiljnost problema vršnjačkog nasilja i zajedno djeluju na njegovom suzbijanju.

Prevencija, edukacija, pravovremena reakcija, ali i pristup žrtvi i nasilniku, te roditeljima, ključ su stvaranja sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem se svako dijete mora osjećati zaštićeno, prihvaćeno i poštovano.