Čak ni godinu dana nakon njegove smrti, nesrećna žena nije sigurna da li joj je njegova smrt donijela tugu ili olakšanje. Kaže da se osjeća kao da joj je spao veliki teret sa leđa, ali i sa srca. Na njegovoj sahrani nije plakala niti bila tužna, već je nosila crninu iz poštovanja prema svojoj djeci i rodbini. Kasnije kaže da je sve češće razmišljala o životu koji je živjela posljednjih deset godina, što je za svaku ženu njenih godina trebalo da bude najljepši period u životu, ali za nju je bio težak i bolan.

Ispovijest ove žene rastužila bi i neke od najtvrđih srca.

“Kada sam se udala za svog muža, bila sam najsrećnija osoba na svijetu i nisam ni sanjala da će mi se jednog dana desiti ono što sam doživjela poslednjih godina. Nikada nisam sumnjala u njega, vjerovala sam mu i nisam imala ni najmanje sumnje u njegovu vjernost”, objašnjava ona. Međutim nedugo nakon što se rodilo njhovo treće dijete, ponašanje njenog muža je postalo čudno, najprije je insistirao da nađu nekoga ko bi im pomogao u kućnim poslovima, iako žena to od njega nije tražila.

https://aloonline.ba/zivot/ispovijesti/ovo-nisam-mogao-da-precutim-igor-33-ozenio-stanu-27-samo-jer-je-bila-nevina-a-prva-bracna-noc-ga-je-sokirala/

“Iako nisam bila za tu ideju, pristala sam, a on je doveo mladu i simpatičnu djevojku koja je bila čistačica u njegovom društvu. To je trajalo oko šest mjeseci, a onda je odjednom prestala da dolazi. Bilo mi je nekako žao. Bila je vrijedna djevojka” sjeća se njegova supruga i dodaje da se on svakim danom sve više mijenja, ćutao i retko su razgovarali. Onda je jednog dana došao sa prijedlogom da se presele u drugu zemlju.

Imali su dovoljno ušteđevine da kupe kuću i pristojno žive dok on ne nađe drugi posao. Ali sve to je bilo nekako čudno. Odakle takva odluka? Živjeli su u gradu gdje je on bio poštovan i gdje su oboje odrasli. Međutim ona je vjerovala u njegovu odluku i slijedila ga. Nakon nekoliko dana od preseljenja, bila je veoma srećna i mislila je kako je selidba nešto najljepše što je moglo da im se desi. Dok nije saznala gorku istinu.

Jednog dana je stiglo pismo od čistačice koja je radila za njih. Iznenadilo je njeno pismo u kome je pisala kako je rodila sina i kako se uselila u njihov stari stan jer su je roditelji izbacili na ulicu. Ženi je bilo žao te mlade djevojke, pa joj je napisala pismo utjehe i poslala joj nešto novca da joj se nađe ako joj nešto zatreba za bebu.

Međutim nekoliko dana nakon toga dobila je šamar realnosti kada joj je stiglo još jedno pismo u kome je pisalo da je niko neće kupiti za šaku novca i da njeno dijete treba da dobije ono što zaslužuje, jer je dijete mog muža isto kao i što su to moja djeca. “U istom trenutku sam se srušila. Tek tada sam shvatila da je on zapravo htio da pobjegne jer je napravio dijete djevojci iz komšiluka koja nam je pomagala oko djece” shvatila je mlada žena.

“Nekoliko puta je pokušao da razgovara sa mnom, ali sam ga tada vidjela kao najvećeg negativca koji mi je uništio život. Suzdržavala sam se samo kada bismo imali goste, jer mi moje vaspitanje ni tada nije dozvoljavalo da se loše ophodim prema njemu. Nije umro za mene prije godinu dana, nego prije trideset godina kada sam dobila pismo od te djevojke.”

Nedugo poslije njegove smrti, udovica je prodala njihovu kuću i kupila sebi manji stan koji je lijepo uredila, nada se da će tu provesti ostatak života jer tamo nema ničega što bi moglo da je podsjeća na njega i njihov bedni život. Sada je došlo vrijeme da zaboravi na prošlost i da pokuša da uživa bar u ovih nekoliko godina koje su joj preostale, prenosi Stil.

BONUS VIDEO: