Ivana Joksić je imala 26 godina kada je saznala da joj je potrebna transplantacija jetre kako bi preživjela. Nekoliko mjeseci kasnije dobila je organ od 15-godišnje Sofije, čiji su roditelji odlukom o doniranju organa, spasili šestoro ljudi.

Pet godina nakon transplantacije jetre, Ivana je ostala trudna i na svijet donijela djevojčicu kojoj je dala ime Sofija, po djevojci čija joj je jetra spasila život.

"Ja vjerujem da Bog teškoće daje samo onim ljudima koji mogu da se izbore sa njima. Verujem da sam sve te bitke koje sam dobila dobila sa razlogom. Znala sam da ću i trudnoću uspjeti da iznesem kako treba. Samo sam razmišljala kako će se svi ti lijekovi koje moram da pijem - odraziti na bebu. A onda u 12-13 nedelji saznajem da zbog transpaltacije ne mogu da uradim taj prenatalni test gde mi treba da kažu da li je beba genetski dobro... Svaka kontrola je bila strijepnja, do te mjere da sam jedva čekala da rodim dijete i uvjerim se da je 100 posto zdrava," priča Ivana o svom iskustvu sa trudnoćom, kao žena koja je preživela transplantaciju jetre nakon koje je rodila zdravo dijete.

Kako je dala ime svojoj djevojčici?

"Sofija je dobila ime po Sofiji, djevojčici koja je prije 7 godina izgubila život. Ona je tada imala 15 godina, izgubila je život, a njeni roditelji su odlučili da njene organe doniraju kako bi drugim ljudima spasili život. Ja sam jedna od tih ljudi koja nosi organ pokojne Sofije.

Istog trenutka kada sam saznala ko mi je donor, znala sam da ako ikada budem rodila kćerku da će se zvati Sofija. Mislim da mi nikad nijedno drugo ime nije palo na pamet. Iskreno mislim da je Sofiji sam Bog dodijelio to ime. Verujem da će biti jako ponosna kada shvati čije ime nosi.

Kada sam se porodila, Siniša Kovačević je napisao jedan tekst u kojem piše: Sofija je unuka za tri porodice - i to je stvarno tako," priča Ivana.

O doniranju organa

Ivana ističe da zaista misli da ljudi treba da budu svjesni da je doniranje najuzvišeniji čin humanosti i ljudskosti.

"Mislim da je tu stvar jasna. Ako je neko mogao da u trenutku najveće moguće tragedije, a nema veće od gubitka od gubitka djeteta, kaže DA i donira organe, onda bi baš svako trebalo da učini isto ako bi se našao u toj situaciji.

Doniranjem organa se ne spašava samo život osobe koja je teško bolesna, već se spašava čitava porodica, ali se, kao što je u mom slučaju rađa i neki novi život.

Mene su te noći spasili Sofijini roditelji. Oni su izgubili svoje dijete, a ipak spaslili dijete nekih drugih ljudi i sada je to dete rodilo dijete...rodila se Sofija...rodila se svima...", prenosi Stil.