U godinama kada većina bira mir, Milutin Kralj i dalje bira visine. Skoro godinu dana nakon što smo prvi put razgovarali, on je i dalje jednako neumoran i inspirativan. 

Iako ima 80 ljeta iza sebe, ali korak i duh mlađi nego ikada.

Stasao na Visokoj Krajini, među vjetrovima Šatora, čarolijom Klekovače i stazama Lunjevače, Milutin je rođen u svijetu gdje je hodanje „uzbrdo–nizbrdo“ način života. Tu je sazrio, i tu se, kako kaže, svake godine vraća čim dođe ljeto u svoj rodni kraj, u svoje planine.

"Planinarenje sam otkrio u mladosti. Rođen sam u takvom kraju, okružen vrhovima. I danas, kad stanem gore i pogledam oko sebe, sve mi je jasno zašto sam ostao vjeran planini", ispričao je Kralj za naš portal.

Njegov planinarski trag vodi preko Visokih Tatri, Musale i gotovo svih domaćih planina. Prvi veliki izazov bio je Maglić, simbol izdržljivosti koji je, kako sam kaže, „savladao s posebnim ponosom“.

"Ako izuzmem zavičajne vrhove, prva prava planina mi je bio Maglić. Težak, ali vrijedan svakog koraka. Nakon toga sam mu se vratio samo još jednom", kaže ovaj iskusni planinar.

Tajna kondicije


Dok mnogi traže čarobnu formulu, Milutin je drži u najjednostavnijoj stvari na svijetu - svakodnevnom hodanju.

"Oduvijek sam vezan za to hodanje, gore–dole. Bavio sam se i sportom, ali kad sam s tim završio, počeo sam ozbiljnije da planinarim. Svaki dan hodam po gradu, idem na Banj brdo. A ljeti, u zavičaju, radim oko voća", ispričao je Kralj.

Mladi mu se često dive, ali on im uvijek poručuje isto.

"Planinarenje donosi sve što čovjeku treba – zdrav vazduh, kondiciju, druženje, snagu. To svako može sebi da priušti", poručuje on.

Dok mnogi u njegovim godinama biraju tišinu penzije, čika Milutin i dalje osvaja vrhove kao od šale, no kako kaže sada je promijenio samo jednu stvar za razliku od prethodnih godina.

"Više ne idem na noćenje, sada samo praktikujem dnevne planinarske izlete, ali sam i dalje aktivan", kaže nam Kralj.

Zaboravljena vazdušna banja između Bosanskog Petrovca i Drvara


Razgovarajući sa Kraljem, ponovo smo se dotakli Oštrelja, planinskog dragulja koji je nekada bio omiljeno izletište, a danas stoji između zaborava i ponovnog sjaja.

Oštrelj, smješten na 1040–1330 metara nadmorske visine između Bosanskog Petrovca i Drvara, decenijama je nosio nadimak „vazdušna banja“. U doba Jugoslavije bio je pun života, posebno nakon izgradnje infrastrukture vezane za Zimske olimpijske igre 1984. godine.

Danas, tri decenije nakon rata, mnogo toga izgleda zapušteno, ali Oštrelj ponovo dobija na vrijednosti tiho, ali primjetno. Turisti dolaze sve češće, privatne investicije se pojavljuju, a mještani se nadaju da će ovo područje ponovo postati planinski centar Krajine.

"Posljednjih par godina sve više ljudi dolazi, naročito ljeti. Ima i stranaca. Mi koji ovdje živimo vidimo razliku. Lagano, ali sigurno, Oštrelj se vraća na mapu", kaže nam Dragan Pećanac.

Kako nam kažu Krajišnici, uz Klekovaču, koja dominira horizontom kao div iznad šuma i sve popularnije lokalne staze, ovo područje ima potencijal da postane pravi raj za planinare, rekreativce i sve one koji traže mir.