Ana Anđeloti iz Nju Džerzija u Sjedinjenim Američkim Državama je impresivan primjer dugovječnosti, energije i pozitivnog stava prema životu. Sa bistrim umom, aktivnim tijelom i srcem punim radosti ona razbija stereotipe o starosti i dijeli svoje tajne dugovječnosti.

Ona je prelijepa žena, iznutra i spolja – kaže njena unuka, Alison Rubak (49), za časopis Today.

“Ljudi jednostavno ne vjeruju. Ne samo zbog njenih godina, već i zbog njenog načina života, ona nije kod kuće, aktivna je, zauzeta i vodi posao.”

A Anđoleti nema planove da se penzioniše. To mi daje razlog da se probudim, istuširam, obučem, našminkam, pokušam da izgledam pristojno i uživam u svom poslu. Sve se svodi na uživanje – kaže ona.

Osnovala je juvelirnicu “Curiosity Jewelers” u Kreskilu 1964. godine. Ali radila je razne poslove još od tinejdžerskih dana. Rođena 1924. godine, preživjela je Veliku depresiju i ostala je udovica u mladosti sa troje djece koju je trebalo da odgaji.

– Mislim da je moja tajna u tome što volim život. Srećna sam. Trudim se da ne razmišljam o sutrašnjici – kaže ona.

Sa 101 godinom, nikada nije imala srčane bolesti ili rak, osjeća se dobro i daje nekoliko jednostavnih, ličnih savjeta za dugovječnost:

Pokrenite se

Vježbanje je oduvijek bilo ključni dio njene svakodnevne rutine. Od svoje 40. godine, svakog jutra je pješačila pet kilometara, penjala se uz stepenice i svakodnevno radila trbušnjake. Voljela je golf i igrala je u državama poput Nju Džerzija, Njujorka i Floride, kao i u Meksiku. I dalje vježba svako jutro 30 minuta: radi vježbe za noge, isteže leđa i diže tegove. Uz to, i dalje vozi automobil.

Nije prestala ni sa plesom.

– Naravno, ne plešem više kao nekada, ali svake subote odigram jedan ili dva plesa. Super se provodim – kaže ona.

– Uvijek je bila veoma aktivna – dodaje njena unuka, izražavajući svoje divljenje prema baki.

Pronađite svrhu

Za Anđoleti, svrha je njen posao. Prije nego što je otvorila prodavnicu nakita, radila je kao konobarica, kuvarica, računovođa, pa i u proizvodnji hirurških instrumenata tokom Drugog svjetskog rata.

Ona čak ni ne razmišlja o penzionisanju.

– Umrla bih kad bih se penzionisala – kaže Ana.

“Ljudi bi trebalo da imaju razlog da ustanu ujutru. Kad bih sjedila kod kuće, ne bih imala šta da radim. A to nije dobro”.

Juvelirnica joj nudi osjećaj svrhe i društvenosti kroz kontakt sa svijetom, objašnjava njena unuka: “Čitav njen život se sastojao od napornog rada i toga da bude najbolja u onome što radi.” Drugi stogodišnjaci koji su javno govorili slažu se sa Anom: oni ne žele da se penzionišu da bi održali svoje umove i tijela aktivnim.

Jedite ispravno

Anin doručak je obilan i bogat: jaje, ovsena kaša, sok od pomorandže, kašika maslinovog ulja, kašika jabukovog sirćeta i crna kafa.

Za ručak su na meniju piletina, kineska ili mediteranska hrana – uvijek u razumno malim količinama. Takođe voli ribu, posebno sardine, zbog kalcijuma. Takođe jede ćuretinu, pastrami i sendviče sa pršutom i provolone sirom.

Njeno omiljeno povrće su paradajz, kukuruz, spanać, brokoli i cvekla. Pije jedno pivo nedjeljno i jede “vrlo malo uveče”.

Ne voli slatkiše, čak ni čokoladu. Kad mi donesu slatkiše, poklonim ih. Volim slano – kaže Ana.

Ali ona nikada ne jede čips ili krekere. U njenoj kući, još od djetinjstva, navike su bile drugačije: počinjali su obrok sa špagetama, zatim su jeli piletinu, ribu ili biftek sa povrćem, zatim salatu, i na kraju voće sa orasima. Njena majka je živjela 94 godine, a otac 87.

Mislite pozitivno

Anđoleti je prošla kroz teška vremena, od finansijske krize 1930-ih do smrti svog muža od raka u 52. godini. Uprkos svemu tome, zadržala je snagu i optimizam.

– Imala sam divno djetinjstvo i divan život uopšte, jer sam bila srećna sa onim što sam imala – kaže ona.

Ona uživa u svom poslu, voli svoje prijatelje i srećna je što je zdrava.

– Uvijek mi je govorila da nije dobro brinuti. Ona se ni o čemu ne brine i drži se toga. Ne muči je stres – kaže njena unuka.

Za Anđoleti, tajna je život bez straha i anksioznosti.

Najvažnija lekcija od svih

U svijetu gdje mnogi traže “formulu za dugovječnost”, Ana Anđoleti ne nudi čudotvorne “lijekove” ili iscrpljujuće programe ishrane i vježbanja. Ona nudi nešto mnogo jednostavnije i istinitije: kretati se, imati svrhu, pravilno jesti, pozitivno razmišljati. Ona se svakog jutra budi spremna da živi, a ne da posmatra kako život prolazi pokraj nje i to je možda najveća lekcija koje Ana može da prenese svijetu.