Veseli dječak, koji je tada imao 10 godina, nosio je naočare već šest godina, pa je u januaru otišao kod oftalmologa na pregled kako bi otkrili šta nije u redu.

Njegova majka, Kara Basbi (40) iz Oksforda, ispričala je za Mirror:

“Oftalmolozi su fotografisali pozadinu oka i uradili testove vida, rekli su da sve izgleda zdravo. Rekli su da je možda privremeno i da će se vid vratiti.”

Rekli su im da sačekaju, ali Bertie i dalje nije mogao da vidi. Vratili su se u optiku u julu, a tada im je rečeno da je „čudno“ što dječak još uvijek nema vid na jednom oku, pa je upućen u bolnicu za oči na dodatne testove.

Majčin instinkt spasio mu život

“Rekli su da će još malo sačekati jer misle da bi se vid mogao vratiti. To je Bertija frustriralo jer je znao da ne vidi”, prisjetila se Kara.
“Otišli smo kući, ali meni nešto nije dalo mira. Osjećala sam instinktivno da nešto nije u redu.”

Kara je pozvala bolnicu i objasnila da želi da njen sin ponovo bude pregledan. Nekoliko dana kasnije pregledao ga je dječji ljekar.

Krajem jula, gotovo šest mjeseci nakon što je izgubio vid, Bertie — koji je u februaru napunio 11 godina i ima trojicu braće (10, 14 i 19 godina) — otišao je na magnetnu rezonancu (MR).

Nekoliko dana kasnije porodica je doživjela šok: otkriven mu je veliki i rijedak tumor na desnoj strani glave.

Operacija trajala 13 sati

“Bila sam slomljena,” priča majka. “On je tako mali, a u glavi mu je raslo nešto ogromno. To je vjerovatno bilo prisutno godinama. Ljekari sada misle da možda uopšte nije trebao naočare – da je tumor tada već bio tu, ali da je sporo rastao.”

Kara dodaje da su kasnije počeli da se preispituju:

“Da li se pogoršalo kad je igrao fudbal i glavom udario loptu? Ili kad je padao u školi? Samo vam kroz glavu prolazi da li ste to mogli ranije otkriti.”

Rijetka dijagnoza i neizvjesnost

“Nikada ne bismo znali da nije bilo njegovog oka. Nije imao nijedan drugi simptom, i to nas je najviše plašilo,” rekla je Kara. “Vid je važan, ali nikad nam ne bi palo na pamet da je riječ o tumoru.”

Njihov pedijatrijski ljekar rekao im je da je ovaj tumor izuzetno rijedak — u svojoj karijeri je vidio tek tri slučaja — i da će biti potreban i tim ljekara za odrasle kako bi obavili operaciju.

Bertie je imao biopsiju, a potom je 22. septembra podvrgnut operaciji uklanjanja tumora.

Srećom, ispostavilo se da je tumor dobroćudni švanom (schwannoma).

“Operacija je trajala 13 sati. Tumor je bio jako priljubljen uz lobanju, zato je toliko potrajalo. Morali su da urade potpunu kraniotomiju. Nisu ga mogli u potpunosti ukloniti, dio je još ostao jer se tumor pružao duboko, čak iza zuba,” objasnila je majka.

Dječak se oporavlja, ali bez vida

Nakon operacije, Bertie je proveo dva dana na respiratoru, a iz bolnice je izašao nakon šest dana.

Nažalost, uprkos svemu, vid mu se nije vratio.

“Tumor je pritiskao optički živac, i nadali su se da će, kad ga uklone, možda doći do poboljšanja. Ali za sada se nije desilo, i ljekari misle da neće,” kaže Kara.

Osim vida, dječak ima i druge posljedice:

“Uzimali su mišić iz noge za rekonstrukciju glave, pa ga boli i noga i glava. Ima utrnulost lica i glave, peckanje iznad usne, ne može da spava. Oporavak je dug i težak.”

“Često ne može da zaspi, pa satima sjedimo s njim u sobi. Ali, i dalje je dijete — zna da se nasmije i našali, i to nas drži.”

Duga borba pred njima

Bertie će narednih 15 godina ići na redovne kontrole i snimanja kako bi se pratilo stanje tumora. Takođe će raditi genetska testiranja, jer je u porodici već bilo slučajeva tumora na mozgu, pa postoji mogućnost da je nasljedno.

“Samo mi je drago što nisam odustala i što sam tražila odgovore,” rekla je Kara.
“Savjetujem svima – slušajte svoj instinkt. Ako osjećate da nešto nije u redu, tražite dalje.”

Iako na prvi pogled djeluje kao običan dječak, razlika je ogromna:

“Da nije izgubio vid, nikada ne bismo znali. Izgledao je kao svaki drugi 11-godišnjak. Tumor nije rastao spolja, i nije se osjećao bolesno,” dodaje majka.

Porodica je pokrenula GoFundMe stranicu kako bi pomogli Bertiju tokom njegovog dugog oporavka, navodi Mirror.