Dolazio je na utakmice ženskog košarkaškog kluba „Crvena zvezda“ na Malom Kalemegdanu, ne bi li, pored sporta, uživo vidio dvanaesticu – Ljubicu Otašević. Ljepotica iz Gornjeg Milanovca, čiji su šarm i gracioznost osvajali sve pred sobom, brzo je prerasla beogradske terene i postala dio svjetske glamurozne scene, a njeno ime povezivalo se s najvećim glumcima zlatnog doba Holivuda – pa i sa samim Kerijem Grantom.

Njena životna priča počinje skromno, a završava se u raskoši, ljubavima, putovanjima i burnim preokretima. Ljubica je igrala životnu utakmicu u kojoj je svaki potez bio nepredvidiv.

Rođena je 2. avgusta 1933. godine u selu Ljutovnica kod Gornjeg Milanovca, u porodici oficira kraljevske vojske Božidara Otaševića i majke Olge. Porodica nije dugo ostala na okupu – majka je rano napustila porodicu, pa su o Ljubici i njenom mlađem bratu Dudi brigu preuzeli baka Danica i djed.

Ratne godine bile su surove. Otac Božidar bio je zarobljen i proveo je četiri godine u njemačkom logoru Osnabrik, zajedno sa starim ratnim drugom Jovanom Kalemberom. Kada se rat završio, odbio je da se vrati u Jugoslaviju, u kojoj je zavladao komunizam, te je ostao u emigraciji u Velikoj Britaniji.

Za Ljubicu i njenog brata to je značilo život pod stalnim nadzorom. U kasnijim godinama, kada je stekla slavu, pratnja nije prestajala – država je pomno motrila na djecu oficira koji se nisu vratili u socijalističku Jugoslaviju.

Uprkos teškom djetinjstvu, Ljubica je rano pronašla svoj svijet. Prvi put kada je gledala košarkašku utakmicu, znala je da je teren mjesto gdje pripada. Sa samo 18 godina počela je igrati za „Crvenu zvezdu“ i vrlo brzo postala jedna od glavnih zvijezda ženskog tima.

Šest sezona, šest titula prvaka Jugoslavije – Ljubica je na terenu bila borbena, neustrašiva, s karakterom koji nije poznavao poraz. Istovremeno je studirala na Filozofskom fakultetu, trčeći iz učionica pravo na Mali Kalemegdan, gdje su se punile tribine samo da bi je gledale.

„Zvezdine ljepotice“, kako su ih tada zvali, imale su obožavaoce, ali Ljubica je bila posebna. Čaršija je šuškala da je čak i Ivo Andrić postao redovan posjetilac ženskih utakmica – samo zbog nje.

Ljubavni život pod svjetlima reflektora


Njen prvi dečko bio je Srđan Kalember, sin očevog ratnog druga i proslavljeni košarkaš. Njihova veza trajala je više od tri godine, a bili su najpopularniji sportski par tadašnje Jugoslavije. Međutim, nakon raskida, Ljubica je nastavila život u svom ritmu. Ubrzo se pričalo da je osvojila i srce Miloša Milutinovića, čuvenog fudbalera Partizana i reprezentacije Jugoslavije.

Ali Beograd i Kalemegdan ubrzo su postali premali za Ljubicu. Sa 24 godine, 1957, odlazi u Italiju, a zatim u Englesku, spremna za novu životnu utakmicu.

Od Sofije Loren do Kerija Granta


Sudbina je htjela da u Engleskoj upozna predstavnika filmske kuće „Kolumbija“. Zbog nevjerovatne sličnosti sa Sofijom Loren, dobija ponudu da bude njena dublerka u filmu Ključ. Iako je to bio njen prvi korak u svijet filma, vrlo brzo se našla u društvu najvećih zvijezda.

I tada u njen život ulazi Keri Grant. Holivudska legenda, tri decenije stariji od Ljubice, beznadežno se zaljubio u nju. Njegova pisma, u kojima je oslovljava „mala moja Ciganko“, i danas se prepričavaju – kao i priča o tome kako je u velikoj crnoj limuzini došao u Beograd na sahranu njene bake.

Uz njegovo ime, uskoro su se vezivali i Marlon Brando, Šon Koneri, Robert Evans… Ljubica je bila u centru pažnje, ali nije željela biti samo lijepa žena na filmu. Odbila je uloge koje su joj nudili, objašnjavajući da ne želi snimati scene koje druge glumice ne prihvataju. „Kamera me ne voli kao muškarci“, govorila je.

Brak, raskoš i nova razočaranja


U Italiji upoznaje Enrika di Portanovu, potomka bogate naftne dinastije, za kojeg se udaje i seli u Hjuston. Život u raskoši, luksuznim vilama i putovanjima izgledao je kao ostvarenje sna. Međutim, brak je potrajao samo četiri godine. Kada je otkrila da ju je muž prevario, Ljubica je podnijela zahtjev za razvod i dobila milionsku nagodbu.

Iako su mnogi tvrdili da je zaboravila odakle potiče, Ljubica je pokazivala da to nije tačno. Pamti se kako je plaćala smještaj košarkašicama Crvene zvezde u najboljim hotelima tokom evropskih takmičenja, kao i humanitarnu pomoć koju je slala tokom devedesetih godina.

Posljednje godine i tišina kraja


Posljednje godine života Ljubica je provela u Hjustonu, daleko od svjetla reflektora i filmskog glamura. Preminula je 1998. godine, u 65. godini.

Vijest o njenoj smrti u Srbiji bila je kratka, gotovo nezapažena. Ipak, legenda o „ljepotici koja je nadmašila Sofiju Loren i nadigrala životnu utakmicu“ i dalje živi. Ljubica Otašević ostala je zapamćena kao žena koja je živjela strasno, hrabro i punim plućima, ne pristajući nikada na kompromise.

(Izvor: Ona.rs)