Sin otvoreno priča o svojoj krivici i strahu, a stručnjaci daju savjet kako da se porodica nosi sa ovom teškom situacijom.

Kada baka postane neprepoznatljiva

„Moja mama je oduvijek bila dobra, nežna i brižna žena – prava baka na koju su se svi oslanjali“, započinje svoju ispovijest muškarac u četrdesetim. „Ali otkako ima demenciju, sve se promenilo. Od tople bake postala je agresivna, često viče i umije da bude uvredljiva. Moja djeca se sada plaše da je vide.“

Ono što je nekada bio radostan odlazak kod bake, danas je postao stres i za djecu i za roditelje. „Djeca su me zamolila da je više ne vodim da je posjećuju, jer se ojsećaju nesigurno. Srce mi se slama, jer znam koliko je baka značila u njihovim životima.“

Krivica i nemoć sina

On priznaje da i sam izbjegava da ide kod majke, jer mu je preteško da je vidi u takvom stanju. „Osjećam se kao loš sin. Nekada moram da prejsečem i ne odem, jer ne mogu da podnesem njen pogled i riječi. Ali onda me izjeda krivica – kao da je ostavljam samu.“

Njegova supruga, kaže, pruža podršku, ali on ne želi da je dodatno opterećuje. „Ponekad osjećam da sam potpuno sam u ovome.“

Kada baka iz simbola ljubavi postane izvor straha

Za većinu porodica baka je simbol topline, kolača iz rerne, uspavanki i mudrih savjeta. Zato je još teže kada bolest izbriše te uspomene i pretvori je u osobu koju ni djeca ni odrasli ne prepoznaju.

„Teško je gledati svoju majku kako postaje stranac sopstvenim unucima. Oni je pamte kao baku koja ih je čuvala, a sada žele da pobjegnu od nje.“

Britanska savjetnica Kolin Nolan poručuje da ovakva osjećanja nisu znak sebičnosti. „Normalno je da osjećate krivicu i umor. Ali važno je da znate da niste sami i da podrška zajednica i drugih porodica može mnogo da pomogne.“

Kolin savjetuje da se razgovara sa organizacijama za Alchajmerovu i srodne bolesti, gdje postoje forumi, grupe i savjetodavne linije. „Podjela iskustva smanjuje osjećaj usamljenosti i daje snagu da nastavite dalje.“

Kako unuci mogu da ponovo pronađu svoju baku

Iako se baka promijenila, savjet stručnjaka je da djeci treba objasniti da bolest, a ne baka, uzrokuje agresiju i ružne riječi. Postoje načini da se ponovo uspostavi veza – kroz fotografije, priče iz djetinjstva, podsjećanje na lijepe uspomene.

„Baka možda više ne može da pokaže ljubav kao nekad, ali djeca moraju znati da ona i dalje postoji negde u njoj“, poručuju psiholozi.

(Ona.rs/Mirror)