Gotovo pet decenija nije znala da negdje postoji njen brat blizanac. Odrasla je u drugoj porodici, izgradila svoj život i dobila djecu, ne sluteći ništa. A onda je jedan DNK test promijenio sve.
Kada je Čantal Doecke na internetu ugledala fotografiju muškarca po imenu Glen, ostala je bez riječi. Rezultati DNK testa pokazali su da su u krvnom srodstvu, a kada je pogledala njegov datum rođenja, srce joj je zaigralo. Bio je rođen u aprilu, baš kao i ona. Tada je shvatila nevjerovatnu istinu – pronašla je svog brata blizanca, za kojeg nije znala 49 godina.
Još nevjerovatnije bilo je to što je Glen živio u Brizbejnu, svega dva i po sata leta od nje. Tolike godine bili su razdvojeni, a zapravo nisu bili toliko daleko jedno od drugog.
Stigla u Australiju u kutiji za cipele
Čantalin životni put počeo je 1975. godine, tokom dramatične evakuacije djece iz Vijetnama, poznate kao operacija „Babylift“. Njeni budući usvojitelji pročitali su u australijskim novinama poziv porodicama koje žele da prihvate mališane evakuisane iz ratom pogođene zemlje.
Čantal je u aprilu stigla u Adelajd, toliko sićušna da su je smjestili u kutiju za cipele. Još je imala pričvršćenu pupčanu vrpcu.
Dokumentacija o njenom rođenju bila je nepotpuna i sadržala je podatke koji se nisu poklapali sa njenim stvarnim uzrastom. U haosu evakuacije njeni usvojitelji nisu uspjeli da saznaju više o njenom porijeklu, pa ni o tome da negdje postoji još jedna beba – njen brat blizanac.
Imala je srećno djetinjstvo. Iako su joj se roditelji rano razveli, odrasla je uz sestru i trojicu braće, okružena ljubavlju. Ipak, tokom tinejdžerskih godina suočavala se sa rasističkim uvredama zbog azijskog porijekla, pa je ponekad pokušavala da sakrije svoje korijene.
Pitanja o biološkoj porodici postala su još snažnija kada je 1995. godine rodila ćerku Džejd. Posmatrajući svoje dijete, prvi put je mogla da vidi nekoga sa kim je dijelila krvno srodstvo i često se pitala na koga ona sama liči.
Godinama pokušavala da pronađe odgovore
Prvi put se vratila u Vijetnam 2004. godine, zajedno sa majkom. Jedanaest godina kasnije ponovo je otputovala tamo, gdje je upoznala druge ljude koji su takođe bili usvojeni nakon evakuacije djece iz Vijetnama. Tada je uradila DNK test i otkrila da ima rođake, ali potraga nije donijela bliskost i odgovore kojima se nadala.
Nova prilika pojavila se 2024. godine, kada je preko producentkinje jedne televizijske emisije učestvovala u DNK istraživanju namijenjenom pronalaženju izgubljenih članova porodice. Projekat je u međuvremenu obustavljen zbog nedostatka novca, pa je Čantal tek kasnije odlučila da provjeri rezultate.
U julu je zamolila ćerku Bruklin da zajedno pogledaju podatke. Tada su ugledale Glenovo ime. Poslije toliko godina neizvjesnosti, konačno je imala dokaz da njen brat postoji.
Prvi razgovor trajao dva i po sata
Njihov prvi telefonski razgovor dogodio se u novembru i trajao dva i po sata. Dva mjeseca kasnije konačno su se sreli uživo. Čantal je bila toliko uzbuđena i preplavljena emocijama da nije željela da ga pusti iz zagrljaja. Priznala je u ispovijesti „Gardijanu“ da ga je tokom susreta često dodirivala, kao da je pokušavala da se uvjeri da je zaista tu, pred njom.
Ipak, nakon prvih učestalih poruka i razgovora, njihova komunikacija se prorijedila. Glenova supruga je objasnila Čantal da je njemu potrebno vrijeme da prihvati sve što se dogodilo.
Čantal i dalje nema odgovore na sva pitanja o njihovom razdvajanju, niti zna kako će se njihov odnos razvijati u budućnosti.
Bez obzira na to, drago joj je što je pronašla osobu sa kojom je u krvnom srodstvu, iako se to desilo poslije gotovo pola vijeka.
(Najžena)
Komentari (0)