U tihoj ulici Mire Čučković, u naselju Ribnica kod Kraljeva, svakog jutra otvara se mala radionica iz koje se čuju poznati zvuci metala, šrafova i kompresora. Iza vrata sjedi Miroslav Todorović Šebo, nadaleko decenijama unazad poznat kao majstor za bicikle, stari zanatlija, čovjek iz naroda i posljednji u ovom kraju koji se još drži starog alata. Ima 85 godina i vjerovali ili ne, svakog dana radi i popravlja bicikle.

"Znam da su danas neka druga vremena, ali ja zanat nisam izdao. Počeo sam da radim jako mlad, ali i dalje ne odustajem. Rad je nešto što me u ovim godinama i nakon velikih porodičnih gubitaka održava, usrećuje. Ja kad sam imao 50 godina, ja sam već imao 30 godina radnog staža" kaže Šebo, koji više od pola vijeka u svojoj radionici balansira točkove, mijenja ležajeve i krpi gume kao da mu je dvadeset.

Njegova porodica je i prije Drugog svjetskog rata bila zanatska, a ovaj vitalni Kraljevčanin u svijet zanata ušao je 1953. godine, dok je školovanje završio četiri godine kasnije. Prije nego što je postao poznat po biciklima, radio je u preciznoj mehanici u Kraljevu. Popravljao je pisaće mašine, pravio mikrofone, stabilizatore i pojačala.

Nakon vojske, zapošljava se u čuvenom "Metalcu", gdje vodi radionicu i postaje jedan od osnivača biciklističkog kluba.

Radionica u kojoj svakodnevno boravi i danas izgleda kao mali muzej mehanike - sa specijalnim alatom, metalnim presama, kompresorima, pa čak i italijanskim ključevima za obradu navoja.

"U magacinima čuva se sve, od žica i viljuški do originalnih dijelova koji se više nigde ne mogu naći. Imam ja te žice, tri magacina... tu ima bukvalno sve što možete i ne možete da zamislite", kaže uz osmijeh.

Iako je duboko zakoračio u devetu deceniju života, Šebo još uvijek redovno vozi bicikl i to nerijetko na relacijama dužim od 20 kilometara. Vjeran je starom modelu, jer kako kaže, bicikle savremene proizvodnje ne ulivaju mu baš neko povjerenje.

"Ranije su se bicikle pravile samo i isključivo od vrhunskih materijala, na ovu moju staru može i teret od 200 kila da stane. Sada je sve to druga priča. Ja na primer, ne prihvatam da radim servis, ja samo vršim opravke. Servis izmišljaju oni što prodaju loše bicikle", kaže Šebo.

I zaista, svaki bicikl koji mu dođe u ruke Šebo popravi kao da je njegov. Ne iz koristi - već iz zanatskog ponosa.

U vremenu kad su zanatlije sve rijeđe, a strpljenje gotovo zaboravljeno, Miroslav Todorović Šebo ostaje simbol jednog prohujalog vremena - vremena u kojem se poštovao rad, znanje i čast. On je, kako kažu njegovi sugrađani, posljednji pravi majstor.

(RINA)