Presudu je donio Vrhovni sud Srbije, utvrdivši da je supružnicima povrijeđeno pravo na poštovanje porodičnog života, zajamčeno Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Njihova pravna borba trajala je 11 godina, a tužbu su podnijeli tek 2013. godine, nakon što su, kako tvrde, saznali da im je sin možda živ, piše Nova.rs.

Svetlana Smiljković ispričala je da je sina rodila 1983. godine i da ga je dojila dva dana, a da joj je treći dan jedan službenik rekao da je mlada, da će imati još djece i da potpiše smrtovnicu. Kako navodi, dali su joj injekciju za smirenje i otpustili je iz bolnice.

Njenom suprugu rečeno je da dođe po nalaze obdukcije, ali godinu dana nisu dobili nikakvu dokumentaciju, niti su ikada vidjeli tijelo djeteta. Govoreno im je da je beba navodno u Beogradu, što im je bilo sumnjivo, ali, kako kaže, nisu imali dokaza da ne govore istinu.

Govoreći o odšteti koju su dobili od države, Svetlana ističe da joj novac nije donio mir. Kaže da joj utjehu pružaju dvije kćerke i sin, ali da ne može prežaliti dječaka o čijoj sudbini ne zna ništa. Dodaje da je praznina u duši i dalje tu, te da ne gubi nadu da će jednog dana pronaći svoje dijete, jer joj, kako kaže, samo bi to donijelo sreću, dok novac ne može ništa promijeniti.

Dugogodišnja pravna borba Smiljkovića uključivala je tri ukidanja presuda Osnovnog i Apelacionog suda u Nišu, a Vrhovni sud je konačnu odluku donio postupajući po trećoj reviziji njihovog advokata Đure Blagojevića.

U presudi se navodi da je majka otpuštena iz bolnice bez dokumentacije o uzroku smrti, da nije vidjela tijelo djeteta, te da roditelji do podnošenja tužbe nisu dobili rezultate obdukcije niti tijelo radi sahranjivanja. Sud dalje ističe da ne postoji sigurnost da je dijete nad kojim je vršena obdukcija isto ono koje je Svetlana rodila, jer je parafinski kalup uništen, pa ne postoji DNK uzorak za utvrđivanje majčinstva.

Obrazlažući prihvatanje tužbenog zahtjeva, Sud je naveo da su utvrđeni propusti za koje je odgovorna država, navodeći da Republika Srbija od 2013. godine nije preduzela adekvatne mjere kako bi se razjasnile sporne okolnosti u vezi sa sudbinom djeteta, čime je roditeljima povrijeđeno pravo na poštovanje porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije.

Advokat Đura Blagojević pozdravio je odluku Vrhovnog suda, posebno imajući u vidu da je ista pravosudna institucija u drugim sličnim slučajevima odbijala tužbene zahtjeve. Naveo je da je sudija Osnovnog suda Snežana Savić prva prihvatila tužbu, iako je njena presuda kasnije ukinuta, te da je Vrhovni sud na osnovu njegovih revizija dva puta vraćao predmet u Niš, da bi treći put direktno odlučio u korist Smiljkovića.

Blagojević ističe da je 11 godina izuzetno dug period, te da je postupak dodatno otežan jer je u međuvremenu preminuo ključni svjedok, čovjek koji je Smiljkovićima rekao da im je dijete živo. Dodaje da je pravda ovom presudom samo djelimično zadovoljena, jer nisu utvrđeni ni počinioci ni motivi događaja.

Navodi i da ima još sličnih slučajeva, te da je u jednom identičnom postupku dobio odbijajuću presudu, što smatra neprihvatljivim, jer se radi o istom činjeničnom stanju. Zbog toga se obratio Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, odakle je u novembru prošle godine dobio potvrdu da će njegova predstavka biti razmatrana. Kako kaže, nada se pozitivnom ishodu kako bi nastavio borbu za roditelje koji se i danas pitaju šta se dogodilo s njihovom djecom, prenosi Index.hr.