Glavna junakinja je šestogodišnja Ljubica Jovanović, djevojčica čije su djetinjstvo, umjesto bezbrižnih igara i školske klupe, obilježili glad, zlostavljanje i borba za goli život, kako prenosi Telegraf.

Dok njeni vršnjaci u toplim domovima spavaju pod okriljem roditeljske ljubavi, šestogodišnja Ljubica sa osmehom i buketom ruža korača kroz ledenu beogradsku kaldrmu. U januarskim noćima 1990. godine, kada mraz ledi lica i okupljene u kafanama tjera ka toplim pećima, ona trčkara skadarlijskim ulicama nudeći cvijeće prolaznicima.

Surova svakodnevica i zlostavljanje u porodici

Kako autor Dragan Radulović navodi na samom početku ovog potresnog priloga, ekipa emisije došla je u Beograd da bi u ogromnom gradu srela nju – slabašnu, malenu, a nevjerovatno hrabru. Iza vedrog osmijeha i krupnih, tamnih očiju skrivala se surova svakodnevica deteta ulice. Ljubica je radila do kasno u noć, često do jedan ili dva sata iza ponoći, kako bi prehranila sebe i baku sa kojom je živjela.

Njen život bio je daleko od svake dječje zaštite. Majka ju je ostavila, a živeći u teškim uslovima u Krnjači i Makišu, bila je izložena zlostavljanju očuha koji ju je tjerao da prosi i prijetio joj fizičkim nasiljem. Pored očuha, novac koji bi zaradila prodajući cvijeće često joj je oduzimao ujak.

gfdh

Noćni rad u kafanama nosio je mnoge opasnosti i poniženja. Često su je izbacivali iz restorana i optuživali da prodaje ukradeno cvijeće sa groblja, što ju je duboko bolelo, dok su najteži teret bile traume koje su se vraćale čim zaklopi oči i strah od stradalih prizora koji su se pretvarali u noćne more.

Oštroumni uvidi o svijetu odraslih

Iako sama prinuđena da dane i noći provodi po skadarlijskim kafanama, mala Ljubica je pokazala zapanjujuću zrelost i oštroumnost kada je ocjenjivala svijet odraslih koji ju je okruživao, primjećujući da bi ljudi bolje živjeli kada ne bi krali, lagali i pili, već radili svoj posao.

Uprkos surovoj realnosti u kojoj je hleb koštao milione tadašnjih dinara usljed inflacije, dječji snovi u maloj Ljubici nisu mogli biti ugašeni. Maštala je o tome da uči školu, postane balerina i "gospodarica svemira". Tokom razgovora izgovorila je i jednu od najpotresnijih rečenica u istoriji jugoslovenske televizije:

"Umem da igram balet, 'Labudovo', umijem svašta da igram, a samo ne umijem da živim dobro!"

Priča o Ljubici Ljubičici, ispričana kroz poetski i duboko humani objektiv Dragana Radulovića, ostaje vječni spomenik jednom teškom vremenu i potresno svjedočanstvo o djeci čije je djetinjstvo ukradeno na uličnoj kaldrmi.