Njen život bio je sasvim uobičajen za jednu domaćicu bila je u braku i odgajala petogodišnju kćerkicu Valentinu. Sve dok jedan porodični sukob nije zauvijek preokrenuo njihove živote.

Kao i u svakoj porodici, rasprave su bile dio svakodnevice. Međutim, te sudbonosne 1954. godine Nadežda se ozbiljno posvađala sa svojim suprugom. Iscrpljena i emocionalno slomljena nakon dugog objašnjavanja, legla je da malo odspava – ne sluteći da će to biti njen posljednji trenutak jave u narednih dvadeset godina.

Suprug je narednog jutra uzalud pokušavao da je probudi. Pošto Nadežda uopšte nije reagovala, preplašeni čovjek pozvao je hitnu pomoć. Ljekari, potpuno zbunjeni njenim stanjem, smjestili su je na psihijatrijsku kliniku Dnjepropetrovskog medicinskog instituta.

Kako u to vrijeme nisu znali šta se zapravo dogodilo, na kraju su zaključili da je nesrećna žena pala u dubok san zbog šizofrenije.

Majka je žrtvovala sve, a kćerka je završila u domu

Nakon četiri godine provedene u bolnici bez ikakvih promjena, ljekari su odlučili da otpuste Nadeždu. Brigu o nepokretnoj ženi preuzela je njena požrtvovana majka, koja ju je odvela nazad na selo.

Samo godinu dana kasnije, Nadeždin suprug je preminuo, a porodica se suočila sa još jednom teškom situacijom. Baka, koja je svu svoju snagu i sredstva ulagala u njegu nepokretne kćerke, jednostavno nije mogla da izdržava i odgaja unuku Valentinu. Djevojčica je, nažalost, morala da bude smještena u dom.

Dok je svijet prolazio kroz istorijske trenutke, Nadežda je ležala u apsolutnoj tišini. Ipak, ono što je najjezivije u ovoj priči jeste njeno kasnije priznanje – sve vrijeme je bila svjesna!

Čula je svoju kćerku kada joj je dolazila u posjetu i osjećala majčinu njegu, ali zbog neopisive težine u tijelu nije mogla da pusti glas, trepne niti pomjeri prst.

Suze na ivici kreveta i naglo starenje

A onda se, 1974. godine, dogodilo čudo koje niko nije mogao da predvidi.

Kćerka Valentina došla je u posjetu kako bi obišla baku i majku. Čim je kročila u kuću, doživjela je šok života: njena majka bila je budna, sjedila je na ivici kreveta i gorko plakala.

Nadežda je izgovorila samo jedno pitanje: „Da li je mama umrla?“ Nažalost, njena majka preminula je upravo tog dana, a vijest o njenoj smrti na neki neobjašnjiv način doprla je do Nadežde i probudila je.

Međutim, uslijedio je novi šok za medicinu. Iako je 54-godišnja Nadežda u prvim trenucima izgledala gotovo isto kao prije 20 godina, priroda je ubrzo počela da nadoknađuje propušteno.

Pred očima ljekara počela je da stari iz sata u sat. Na licu su joj se pojavljivale duboke bore, a kosa joj je munjevito sjedila, sve dok njen fizički izgled nije sustigao njene stvarne godine.

Trijumf života nad medicinom

Nakon buđenja, Nadežda je morala ponovo da uči osnovne stvari – kako da hoda, jede i brine o sebi u svakodnevnom životu.

Ljekari su kasnije priznali da je prvobitna dijagnoza šizofrenije bila pogrešna i da se radilo o rijetkom slučaju „histeričnog patološkog sna“, koji danas prepoznajemo kao katatonični stupor.

I dok su drugi pacijenti sa sličnim stanjima nakon buđenja živjeli samo nekoliko mjeseci, Nadežda je nadmašila sve prognoze.

Živjela je normalnim životom još 20 godina i preminula u 74. godini, ostavši upisana u istoriji kao žena čiji nevjerovatni rekord do danas niko nije oborio, piše ŽenaBlic.