Pravo lice mržnje koja je prethodila samom oružanom pogromu možda se najbolje oslikava u potresnom svjedočanstvu iz 1991. godine, koje ruši mit o tome kako su mržnja i zločini bili samo kolateralna šteta rata.
Srpska novinarka i autorka iz Gline, Jagoda Kljaić, još je 2013. godine objavila tekst pod nazivom „Olujno pismo“. Njena ispovijest nije samo obično lično sjećanje već to je brutalni prikaz sistemskog psihološkog, a potom i fizičkog terora kojem su Srbi u Hrvatskoj bili izloženi godinama prije same vojne akcije u ljeto 1995. godine.
Akcenat njenog svjedočanstva je na anonimnom pismu koje je 8. avgusta 1991. godine stiglo na radno mjesto njene sestre Mirjane Kljaić u zagrebačkom „Generalturistu“.
„Glinena Srpkinjo, budno te pratimo...“
U polupismenom pismu, otkucanom na pisaćoj mašini iz Zagreba, anonimna osoba na adresu Mirjane Kljaić poslala je prijetnje koje svojom monstruoznošću prevazilaze granice zdravog razuma.
Odlomci tog pisma, koje je Jagoda Kljaić čuvala decenijama, svjedoče o nezamislivoj količini zla:
„Glinena Srpkinjo… pazi jer te budno pratimo i svaki tvoj krivi potez, u korist tvojima, odmah proslijeđujemo našim 'pravima' u Sabor… što kažeš na ideju 'Cigani lete u zrak', u prijevodu glineni roditelji… možda se stignu u zraku s plamenim jezicima pomoliti prije nego se vrate na hrvatsku grudu koju smo vam samo iz samilosti posudili kad ste hrabro trčali od Turaka… igrat ćemo se s tobom gilji-gilji ražnjića na čeličnoj bajoneti koja obečajemo ne hrdja iako je iz Dalja pa će ti biti bliže i toplije pri srcu… šteta što nisi trudnica da isprobamo recept zrak - kolac - bunar… za Dom spremni - U“.
Ovo pismo nije ostalo samo na riječima. Dva i po mjeseca nakon prijema pisma, Mirjana je dobila otkaz u „Generalturistu“. Dvije godine kasnije dijagnostikovan joj je karcinom želuca. Tri i po godine nakon prijema prijetnji - 1995. godine, iste one kada je i zvanično počeo pogrom njenih sunarodnika - Mirjana je preminula, navela je to njena sestra.
„A da napisane riječi nisu pokrenula mijenjanje stanica u organizmu… niko me u to i ne pokušava uvjeriti“, istakla je njena sestra Jagoda u svom svjedočanstvu.
Vapaj za pravdom
Slučaj prijetećeg pisma sa ustaškim potpisom hrvatske institucije nikada nisu rasvijetlile. Prema riječima autorke teksta, na papiru su ostali sačuvani otisci onoga ko ga je tipkao, a priučenom forenzičaru ne bi trebalo mnogo truda da pronađe pošiljaoca.
Ona od države Hrvatske već godinama očekuje demokratsku hrabrost da utvrdi ko je autor monstruoznih misli. Ne iz želje za osvetom, već, kako je naglasila, da bi tu osobu pogledala u oči, makar u njima vidjela samo mržnju.
Oluja: Egzodus biblijskih razmjera
„Olujno pismo“ bilo je samo najava onoga što će se kao državni projekat obrušiti na cjelokupan srpski narod u Krajini četiri godine kasnije.
Zločinačka operacija „Oluja“, koja je započela 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije na Republiku Srpsku Krajinu, dovela je do nestanka cijelog jednog naroda sa svojih vjekovnih ognjišta.
Prema dokumentovanim i provjerenim podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, tokom i neposredno nakon ove akcije, sa svojih vjekovnih ognjišta protjerano je više od 220.000 Srba. Evidencija Veritasa bilježi 1.893 poginula i nestala Srbina, od kojih su gotovo dvije trećine bili civili, uključujući veliki broj starijih, nemoćnih i žena. Za mnogima se do danas traga.
