„Tih dvanaest kilometara preveslao sam za šest i po sati. Nije bilo ni malo lako, bilo je teško, preteško. Dobio sam žuljeve  veslajući drvenim veslom, veliki je to i težak čamac, a veslati uzvodno je sasvim drugačije. Nema predaha jer Sava me odmah vrati nekoliko metara. Veslao sam od oznake 478 kilometara do 466, gdje se nalazi kamp „Svi smo mi dio vas“, ispričao je Šinik.

Pošto je veslao međudržavnom granicom, između BiH i Hrvatske, odnosno Evropske unije i tu je imao određenih problema. Pravila su su pravila, posebno ona stroga od strane EU.

„Nisam znao da po zakonu Evropske unije  ne smijem  čamcem sa veslom prelaziti na njihovu polovinu Save. Vratili me  i upozorili čim sam.kod mosta prešao na njihovu stranu. I još kažu, motorom smiješ, a veslom ne! Izdržao sam i taj problem, nisam smio na zavojima sjeći Savu i kratiti put, ali ovako je moj trijumf slađi. Imao sam i pozornost sa hrvatske strane“, objašnjava Dragoslav Šinik.

Šiljo je za opkladu dobio dva jagnjeta. Krenuo je rano ujutro u pet i dvadeset, stigao na odredište iza podneva u petnaest do jedan. Nisu ga omeli ni vjetar ni veslanje uzvodno, ni jako sunce ni strogi evropski propisi. Kaže da su ga bodrili prijatelji sa obale, a i iz čamaca.

dragoslav

Dobio je opkladu, a ovi što su je izgubili kao da su zaboravili da je prije tri godine noseći veliki hrastov krst na leđima prepješačio pedeset kilometara od Gradiške do Banja Luke, skrećući na taj način pažnju na probleme sa kojima se susreću roditelji djece sa poteškoćama u razvoju.

Šinik je poznat i po tome  što je u vrijeme pandemije korona virusom , a i kasnije, koristeći mrežu prijatelja među kamiondžijama, nabavljao skupcijene lijekove za bolesnu djecu širom BiH. A u znak zahvalnosti, svake godine, 15. januara na Dan vozača i automehaničara, na graničnom prelazu u Čatrnji počasti sve kamiondžije besplatnim ručkom sa roštilja.

Jednostavno, za Dragoslava Šinika problemi ne mogu biti neriješivi.