Sveštenik već 13 godina pomaže maloljetnim osuđenicima da pronađu novi put (VIDEO)

Upravo tome, već punih 13 godina punim srcem i bez predrasuda prema osuđenicima, svjedoči protonamjesnik Dejan Tripković, sveštenik Eparhije valjevske, duhovnik u jedinom maloljetničkom zatvoru u Srbiji Kazneno-popravni zavod Valjevo, iza čijih zidova svoju kaznu služe mladići koji su u jednom ili više trenutaka svog života, od 16. do 23. godine, počinili zločin.

Govoreći o svojim motivima da im bude duhovnik i pastir, Tripković kaže da oni potiču iz samih Hristovih riječi – „u tamnici bijah, ne obiđoste me“.

"Sama zapovijest Hristova je da se pomaže svima na marginama života, a takvi su i oni u zatvorskim ustanovama. Kao dijete i dječak odrastao sam u sredini u kojoj su pojedini mladi ljudi imali problema sa zakonom, narkoticima i drugim zavisnostima. Boljelo me je i pogađalo da neko izabere put koji neminovno vodi u propast. Nakon završene Bogoslovije radio sam kao vjeroučitelj, a blagoslovom počivšeg vladike Milutina od 2013. godine sam duhovnik u KPZ-u, gdje su takođe mladi ljudi", počinje sveštenik Dejan priču za „Blic“.

Hrist nije došao zbog pravednika, nego zbog grešnika

U jedinom srpskom zatvoru za maloljetnike struktura osuđenika već poodavno više nije ista kao što je bila prije, na primjer, pet decenija.

"Umjesto sitnih prestupnika, dominantan broj štićenika osuđen je zbog ozbiljnih krivičnih djela – od onih vezanih za narkotike, do onih najtežih kao što su silovanja i ubistva. Ali, ako se promijenila struktura, nije se promijenilo ono što je isto i prije 30 i prije 1.000 godina, a to je njihov vapaj za smislom života. Kroz liturgiju koju služimo već godinu i po dana u hramu Svetog Dimitrija koji je sagrađen u zatvoru, kroz razna predavanja i razgovore, činimo ono što hrišćanstvo već 2.000 godina dokazuje – da je čovjeku moguća obnova i da ponovo bude čovjek", kaže sagovornik i dodaje:

"Savjetujem im da budu svjesni kazne koju moraju da odsluže, da se na prvom mjestu pokaju pred Bogom i sobom, da vrijeme u zavodu pametno iskoriste, da rade na sebi kako bi bili spremni da se suoče sa svijetom kad izađu odatle… Prenosim im Hristovu poruku da ih Bog voli i da on sam nije došao zbog pravednika, nego zbog grešnika. Budim im nadu da mogu da se promijene", priča duhovnik valjevskog KPZ-a.

Svaka ispovijest potresna, svačiji život je „roman“

Ispovijest svakog od tih mladih ljudi koji su počinili zločin, naravno, sveta je tajna. Sveštenik svjedoči da je svaka potresna na svoj način i svaka potvrđuje da je svačiji život „roman“.

"Svjedočio sam teškim ispovijestima iz porodičnog ambijenta ispunjenog nasiljem i traumama, koji su doveli do toga da to dijete bude izloženo ulici, a to je uvijek velika šansa za porok, zavisnost i kriminal. Ta dramatična porodična nasilja, u odnosu na ono što vidimo u filmovima ili TV serijama, zapravo su obima „na kvadrat“ u stvarnom životu. Ali, kako sam svjedok tih traumatičnih priča, tako sam i svjedok promjena kod tih mladih ljudi. I upravo su najviše iz svijeta kriminala uspjeli da se izvuku oni koji nisu bili zaboravljeni od porodice dok su bili u ustanovi", priča sagovornik.

Mnogi od njih, kako kaže, dok su u KPZ-u imaju mogućnost da završe školu ili zanat.

"Mnogi uspiju u tome iskreno se pokajavši i promijenivši se, „jer se grijeh nije toliko stopio sa njima“. Nažalost, nekima od njih se dešava da nakon isteka kazne ne budu prihvaćeni u društvu, da budu žigosani i da u svom okruženju ne dobiju tu preko potrebnu drugu šansu da pokažu da su se promijenili. Zato, uz sve ono što je naša misija među njima, neophodno je da crkva i sve druge institucije društva zajedno rade na njihovoj resocijalizaciji", kaže Tripković.

Zahvalni na putokazu da promijene sebe

Onih štićenika ovog jedinog maloljetničkog zatvora u Srbiji koji su se vratili na pravi put, kako ističe, ima. Javljaju se svom nekadašnjem zatvorskom duhovniku, čestitaju praznik, pohvale se da su se zaposlili, zasnovali porodicu, postali očevi…

Jedan od njih, sjeća se Dejan, vjenčao se upravo u hramu Svetog Nektarija Eginskog u Valjevo.

"Zahvalni su što smo im pokazali put da promijene sebe, pa promijene cijeli svijet oko sebe. Što smo im ponudili jednu drugu, bolju sliku svijeta i perspektivu. Što su Boga upoznali tamo gdje to nije lako jer, kako kaže jedna izreka, nije težak zatvor nego su teški zatvorenici", zaključuje sveštenik Dejan Tripković.