U današnjem svijetu punom stresa i neizvjesnosti, briga je postala tihi saputnik koji opterećuje gotovo svakog čovjeka. Starac Emilijan, kroz hrišćansku mudrost, otkriva zašto je briga strašna bolest koja hara svijetom i kako nas udaljava od radosti, vjere i prisustva Boga.

Saznajte kako prevazići ovu duhovnu i psihološku muku i pronaći unutrašnji mir, čak i u najtežim trenucima života.

Briga je postala stalni saputnik savremenog čovjeka, tiha sjenka koja ga prati i danju i noću. U svijetu prepunom neizvjesnosti, užurbanosti i svakodnevnih izazova, teško je pronaći čovjeka koji ne nosi neku brigu na svojim plećima. Neko strijepi za zdravlje, neko za egzistenciju, neko za budućnost djece, a neko za smisao svog postojanja. Briga je postala stalni saputnik savremenog čovjeka, tiha sjenka koja ga prati i danju i noću. I dok medicina i psihologija nude razne metode kako da se nosimo sa stresom i brigama – od tehnika opuštanja do razgovora sa terapeutima – hrišćanstvo nudi jedan drugačiji, dublji pogled.

Briga, prema hrišćanskom učenju, nije samo psihološki teret već i duhovni izazov. Starac Emilijan je o brigi pričao kao o najstrašnijoj bolesti koja vlada svijetom: "Briga je strašna bolest koja hara vaseljenom, možda najveća muka čovječanstva, najveća njegova drama. Ona ne samo da je predvorje pakla, nego doživljavanje pakla već od ovog života. Odsustvo radosti znači odsustvo Boga, dok je radost dokaz prisustva Njegovog."

Monah je uvijek jedan, dobro raspoložen čovjek. Nijedan razlog ne može da opravda monaha koji je zabrinut: ne samo monaha, nego ni bilo kog hrišćanina, ni onoga koji je u najvećim poteškoćama, ali ni onoga koji živi u najvećem grijehu, naravno ukoliko se trudi i muči da izađe iz njega. Dakle, "udeo", "sudbina" hrišćanina je da se raduje, da mu sve bude povod za radost: grijeh, zloba drugih, kleveta, tuga, prenosi Mondo.