Kad krene septembar, ja cvijeće više ne gledam isto kao usred ljeta. Dani su kraći, noći hladnije i tada polako počinjem da razmišljam šta ću sa biljkama koje su mi cijelo ljeto krasile terasu.
Neke jednostavno završavaju sezonu, a druge mogu lijepo da prezime i dočekaju sljedeće proljeće. Samo je važno da se na vrijeme sklone i malo drugačije njeguju.
Muškatle ne ostavljam da ih uhvati prvi mraz
Muškatle kod mene obično cvjetaju sve dok vrijeme dozvoljava, ali čim vidim da se približavaju prve ozbiljnije hladnoće, unosim ih unutra.
Najbolje im odgovara prostor u kojem temperatura tokom zime ostaje oko 5 do 12 stepeni. To može da bude zatvorena terasa, svjetliji hodnik ili neka druga prostorija koja se ne grije kao dnevna soba.
Prije nego što ih unesem, skinem sve precvjetale i svježe cvjetove, kao i loše listove. Tada biljka polako ulazi u period mirovanja i više joj ne treba ni približno vode kao ljeti.
Ja tada zalivanje baš smanjim. Zemlja ne treba stalno da bude mokra, jer tokom hladnih mjeseci muškatla skoro i ne raste.
Petunije ne pokušavam da spasavam
Sa petunijama je druga priča. One su jednogodišnje biljke i kada završe cvjetanje i potpuno se osuše, nema mnogo smisla unositi ih u kuću.
Tada ih jednostavno uklonim iz saksije. Često ostave sjeme, pa se narednog proljeća pojavi poneka nova biljčica tamo gdje je najmanje očekujete.
Kaktusi takođe traže mir
Kaktuse već početkom oktobra počinjem da zalivam mnogo rjeđe. Njima prija svijetlo mjesto gdje temperatura ne pada ispod nekih 7 do 8 stepeni.
Ako ostanu u toplijoj i svijetloj prostoriji, dovoljno je vrlo malo vode otprilike na dvije nedjelje. Sa kaktusima je zimi mnogo lakše pretjerati sa vodom nego ih ostaviti malo suvlje.
A dok jedno cvijeće sklanjam, drugo baš sada sadim
Jesen nije kraj za terasu i dvorište. Naprotiv, sada volim da posadim ono što će cvjetati kada proljeće stigne.
To su prije svega lukovice lala, narcisa, zumbula i krokusa. One prezime u zemlji, a onda nas na proljeće prve obraduju.
Septembar je lijep trenutak i za dan i noć, vresove, perene i hrizanteme.
Hrizanteme su mi posebno zahvalne jer cvjetaju kada većina ljetnjeg cvijeća polako odustane. Vole sunce i rastresitu zemlju, mogu da budu i u saksiji i u bašti, a uz malo zaštite mogu da izdrže duboko u jesen.
Zato ja u septembru ne čekam da me prvi mraz iznenadi. Malo sredim muškatle, sklonim ono što je završilo sezonu i već napravim mjesto za jesenje cvijeće. Tako terasa ne ostane prazna čim ljeto prođe.
(NajŽena)
Komentari (0)