Posebno kako godine prolaze, mnogima se čini da vrijeme više ne teče istim ritmom.

Dani se smjenjuju sve brže, mjeseci prolete, a godina kao da je počela tek juče.

Ipak, vrijeme zapravo nije ubrzalo.

Sat i dalje otkucava istim ritmom, ali se mijenja naš doživljaj njegovog protoka.

Poplava informacija

Sociolog Ibrahim Prohić smatra da je upravo način na koji živimo jedan od važnih faktora zbog kojih imamo osjećaj da vrijeme prolazi sve brže.

“Impresija da nam vrijeme brže prolazi nego što je prolazilo u nekom dugom vremenu je iluzija. Vrijeme prolazi na svoj način, na koji ljudi ne mogu da utiču“ kaže Prohić za „Avaz“.

A savremeni čovjek, prema njegovim riječima, živi u svojevrsnoj poplavi informacija.

Telefoni, društvene mreže, vijesti, poruke i brojni drugi sadržaji gotovo neprekidno privlače našu pažnju.

“Nikad čovjek nije bio izložen tolikom broju informacija kao što je to u posljednjih nekoliko decenija. Danas je čovjek rijetko sam sa sobom“, ističe Prohić.

Ljudi ne mogu da utiču na protok vremena

Upravo zbog stalnog smjenjivanja informacija često nemamo vremena ni primijetiti kako dan prolazi.

Jedna vijest zamijeni drugu, jedan zadatak drugi i odjednom shvatimo da je dan pri kraju.

“Kada se lijepi jedna vijest na drugu, jedna informacija na drugu, nama se čini da je dan prošao u trku“, objašnjava Prohić.

Zato ima i jednostavan savjet.

Smatra da bi svaki čovjek, zbog vlastitog mentalnog zdravlja, svakog dana trebalo barem jedan sat provesti sam sa sobom - bez telefona, vijesti i stalnih obaveza.

Usporiti sebe

Možda tada ne možemo usporiti vrijeme, ali možemo usporiti sebe.

A upravo bi nam to moglo pomoći da više primijetimo dane koji prolaze i sačuvamo osjećaj da ih zaista živimo, a ne samo da kroz njih jurimo.

Subjektivni doživljaj: Dani lete

Nova iskustva ostavljaju više tragova u našem pamćenju.

Putovanje, susret s dragim ljudima, novi hobi ili čak običan dan proveden na drugačiji način mogu učiniti da neki period pamtimo kao duži i sadržajniji.

Zato osjećaj da vrijeme “leti“ možda nije poziv da pokušamo zaustaviti sat, već da češće zastanemo.

Da popijemo kafu bez gledanja u telefon, prošetamo bez žurbe, razgovaramo s nekim bez istovremenog provjeravanja poruka ili jednostavno provedemo malo vremena u tišini.

(Avaz)