Postoje glumice čije se uloge pamte, ali postoje i one koje vremenom prerastu sopstvene filmove i postanu simbol jedne epohe, njenog senzibiliteta, pobune i svega onoga što je u umjetnosti bilo drugačije od očekivanog. Sonja Savić pripadala je upravo toj drugoj grupi – bila je neobična, hrabra, talentovana i svoja, a njena pojava na jugoslovenskoj filmskoj sceni ostavila je trag koji ni decenijama nakon njene smrti nije izblijedio.
Na filmu se prvi put pojavila još 1977. godine, kada je bila veoma mlada, ali je već tada bilo jasno da pred publikom nije samo još jedno novo lice. Njena ljepota nije bila klasična i nametljiva, već gotovo krhka, istovremeno nježna i upečatljiva, dok je glumačkom energijom uspijevala da iznese likove koji su često bili složeni, ranjivi, buntovni i daleko od uobičajenih filmskih junakinja.
Tokom karijere pomjerala je granice i birala uloge koje nisu bile bez rizika, dajući umjetnosti mnogo više nego što se od glumice obično očekuje. Međutim, dok je njen profesionalni život postajao sve značajniji, njen privatni svijet počeo je da se urušava, a iza slike velike filmske zvijezde odvijala se životna drama o kojoj se godinama govorilo sa mnogo pitanja, nagađanja i tuge.
Na scenu je stupila veoma mlada
Sonja Savić u svijet profesionalne glume zakoračila je praktično kao tinejdžerka, sa svega 16 godina, a samo nekoliko godina kasnije napravila je još jedan veliki korak i diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, kada je imala 21 godinu.
Upravo početak osamdesetih godina donio joj je period najveće popularnosti, a Sonja se nametnula kao jedna od glumica koje su obilježile tadašnju jugoslovensku kinematografiju. Nije pripadala glumicama koje su se zadovoljavale sigurnim izborima, već je često odlazila u pravcu drugačijih, zahtjevnijih i provokativnijih uloga, zbog čega je njen rad imao posebnu težinu.
Njena karijera nije se zasnivala samo na fizičkoj ljepoti, iako je bila jedna od upečatljivijih žena svog vremena, već prije svega na snažnoj harizmi i sposobnosti da likovima pruži unutrašnju složenost koju publika može da osjeti i onda kada nije sve izgovoreno riječima.
Privatni život stavila je u drugi plan
Iza uspjeha koji je dolazio sa velikog platna, međutim, nalazio se život koji je Sonja doživljavala na potpuno drugačiji način.
Jednom prilikom govorila je o tome da je svjesno odustala od klasičnog privatnog života kako bi se u potpunosti posvetila umjetnosti. Nije skrivala da je njen izbor imao cijenu i da je ono što je dobijala kroz umjetnički rad istovremeno značilo odricanje od pojedinih stvari koje većina ljudi smatra sastavnim dijelom života.
Kako su godine prolazile, oko nje su se sve češće pojavljivale priče o problemima sa nedozvoljenim supstancama, posebno krajem osamdesetih godina. Priče o njenoj navodnoj zavisnosti postajale su sve prisutnije, dok je Sonja istovremeno nastavljala da radi i da se bavi umjetnošću, ostavljajući utisak žene koja se sa sopstvenim demonima borila daleko od očiju javnosti.
„Meni je života dovde“
Sonja je u javnosti umjela da govori veoma otvoreno o temama kojih se mnogi ljudi plaše, pa čak i onda kada su njene riječi zvučale teško ili uznemirujuće.
Jednom prilikom govorila je i o tome da su joj ljudi zamjerali što razmišlja o smrti, a ono što je tada rekla danas se, nakon svega što se dogodilo, čita sa posebnom težinom:
„A vjerujte mi moj ideal je zaista kratka i vesela smrt. Ne umrijeti u ropcu. Nije nimalo težak taj posljednji trenutak. Meni je života dovde. Imam 42 godine, nisam ostvarila familiju, nisam ostvarila nastavak loze svojoj familiji. Zbog kodeksa časti“, rekla je Sonja.
Njene riječi tada su mnogima mogle zvučati kao provokativno razmišljanje umjetnice koja je imala drugačiji pogled na život, ali su nakon njene smrti dobile potpuno drugačiju emotivnu težinu.
Umrla je sa samo 48 godina
Sonja Savić preminula je 2008. godine, u 48. godini života, u svom stanu u Kursulinoj ulici u Beogradu.
Vest o njenoj smrti potresla je javnost, posebno zbog okolnosti u kojima je pronađena. Prema tadašnjim navodima, u stanu su zatečeni prizori koji su dodatno pojačali šok – umjesto doma kakav bi javnost očekivala od jedne velike filmske zvijezde, prostor je, prema svjedočenjima iz tog vremena, bio gotovo potpuno bez namještaja, a u njemu se nalazio samo prljavi dušek.
Lekari su mogli samo da konstatuju smrt, dok je nakon obdukcije kao zvaničan uzrok smrti navedeno trovanje odnosno predoziranje nedozvoljenim supstancama.
Tako je život žene koja je decenijama bila prisutna na filmu i pozorišnoj sceni završen mnogo prije nego što su mnogi vjerovali da će se to dogoditi.
Majka nikada nije prestala da je čeka
Poslije Sonjine smrti, njena majka Mikaina često je govorila o ćerki, a iz njenih riječi moglo se jasno osjetiti koliko je gubitak djeteta ostavio prazninu koju ništa nije moglo da popuni.
Posebno je govorila o mjestu na kojem je Sonja sahranjena i o drvetu koje je njena ćerka posebno voljela.
„Šta joj kažem? Da nema zaborava, da je želim, molim je da se javi u san da je pomilujem, poljubim, da je zagrlim... Nemam više nikoga. Tu je njeno omiljeno drvo. Nikad nije došla da se nije prekrstila i poljubila tri puta drvo. I stalno je molila: „Nemojte mi sjeći hrast“, pričala je Mikaina, koja je često odlazila na ćerkin grob, a utjehu pronalazila u velikim Sonjinim ostvarenjima i nagradama.
Za majku, Sonjine nagrade i priznanja ostali su jedan od rijetkih načina da sačuva ponos koji je osjećala zbog svega što je njena ćerka postigla, iako joj nijedan uspjeh više nije mogao vratiti ono najvažnije – njeno prisustvo.
„Radovala se majka svemu, nagradama... Sonjino znanje i njene sposobnosti brzo odoše pod zemlju.“
„Mene su novinari prijatno iznenadili“
Mikaina je svojevremeno govorila i o informacijama koje su se pojavljivale u javnosti nakon Sonjine smrti, ističući da nije bila upućena u sve ono što se pričalo o ćerkinom životu i njenim problemima.
„To što hoćete da me pitate, ja o tome ništa nisam znala. Mene su novinari prijatno iznenadili sa tim vestima, pod navodnicima... Ona je vjerovatno pila neke tablete, ali ja nemam pojma“, rekla je svojevremeno majka Sonje Savić.
Iza filmske zvijezde ostala je velika praznina
Sonjina smrt otvorila je brojna pitanja o životu umjetnika koji se često posmatra samo kroz ono što publika vidi na sceni ili velikom platnu, dok se njihove unutrašnje borbe, usamljenost i problemi uglavnom nalaze daleko od reflektora.
Za sobom je ostavila brojne uloge, nagrade i filmove koji su postali dio istorije domaće kinematografije, ali i priču o ženi koja je umjetnost doživljavala gotovo kao životni zavjet.
Možda je upravo zato njena sudbina toliko snažno odjeknula – jer je iza velike glumice, čiji su talenat i harizma bili prepoznati mnogo prije nego što je postala zvijezda, ostala osoba koja je pokušavala da pronađe svoje mjesto između umjetnosti, usamljenosti i sopstvenih životnih izbora.
Sonja Savić otišla je prerano, ali likovi koje je tumačila, njena specifična pojava i trag koji je ostavila u jugoslovenskom filmu nastavili su da žive dugo nakon njene smrti.
(Stil)
Komentari (0)