Brak u pravoslavlju nije samo društveni ugovor niti puka formalnost, već sveta tajna u kojoj se dvoje ljudi sjedinjuju blagoslovom Božjim, da bi zajedno išli putem spasenja.
On je zajednica ljubavi, žrtve, strpljenja i uzajamne odgovornosti, u kojoj muž i žena prestaju da budu dvije odvojene ličnosti i postaju "jedno tijelo".
Pravoslavno učenje jasno naglašava da je brak ikona odnosa Hrista i Crkve. Kao što Hristos voli Crkvu žrtveno, tiho i bezus ovno, tako je i muž pozvan da voli svoju ženu. Ta ljubav nije samo emocija, već stalno delanje: briga, razumijevanje, spremnost na praštanje i zaštitu.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
U pravoslavnom shvatanju, muž je glava porodice ne u smislu vlasti i dominacije, već u smislu služenja i žrtve. Njegova snaga ne ogleda se u grubosti, već u krotkosti; ne u povišenom glasu, već u strpljenju; ne u zapovedanju, već u ličnom primjeru.
Odnos prema ženi pokazuje kakav je čovjek pred Bogom, jer način na koji se neko ophodi prema najbližem svedoči o njegovoj vjeri i unutrašnjem stanju.
Crkva uči da je žena dar Božji mužu, saputnica i pomoćnica, a ne objekat za ponižavanje ili sredstvo za ispoljavanje nezadovoljstva i bijesa. Svaka riječ izgovorena u ljutnji, svaka uvreda i svako poniženje ostavljaju duboke rane, ne samo na dušu žene, već i na samom braku. Tamo gdje nestane poštovanje, nestaje i blagoslov, a porodica počinje da se urušava iznutra.
Nasilje, bilo fizičko ili verbalno, u potpunoj je suprotnosti sa hrišćanskim učenjem. Pravoslavlje jasno svjedoči da u ljubavi nema mesta sili, jer gdje je sila, tu nema slobode, a gdje nema slobode, nema ni istinske ljubavi. Muškarac koji povređuje svoju ženu ne narušava samo ljudske odnose, već se suprotstavlja Božjoj zapovijesti o ljubavi prema bližnjem, piše Religija.
O toj odgovornosti i ozbiljnosti bračnog odnosa govorio je i otac Petar Gurjanov, čije reči snažno opominju i podsećaju koliko je odnos muža prema ženi presudan, ne samo za porodičnu sreću, već i za cjelokupan život čovjeka:
"Ako muškarac uvredi svoju ženu,tada će se njegovi poslovi zaustaviti, u njima neće biti uspjeha! Bog sve vidi! Dobro razmislite, da li je vrijedno navući na sebe nevolju? Ako je muškarac podigao ruku na ženu, onda sopstvenim rukama uništava svoju sreću. Zapamtite! Muškarac nema pravo da zapoveda, viče, vrijeđa i silom i nasiljem podčinjava svoju suprugu sebi. Čineći to, čovek narušava Božji zakon o ljubavi prema bližnjem i čini grijeh."
Komentari (0)