Sveti Atanasije Veliki je još od ranog djetinjstva bio posvećen vjeri. Kao đakon arhiepiskopa Aleksandra učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, gdje se istakao učenjem, blagočešćem i nepokolebljivom borbom za očuvanje pravoslavlja. Njegov život obilježen je progonima, ali i velikim duhovnim djelima koja su ostavila dubok trag u istoriji Crkve.

Jedna od najpoznatijih narodnih legendi govori o susretu Svetog Atanasija sa đavolom koji se prerušio u najljepšu djevojku kako bi ga naveo da se odrekne Boga. Svetac je, prema predanju, prozreo prevaru i zamolio „djevojku“ da pokaže svoju moć tako što će uskočiti u mali ćup. Kada je to učinila, monah je odmah zatvorio posudu i bacio je u more.

Legenda dalje kaže da je ćup godinama plutao morem, sve dok ga ribari nisu pronašli i otvorili. U narodu se vjeruje da čim zagrmi, đavo pomisli da ga zove Sveti Atanasije, uplaši se i odmah traži posudu u koju će uskočiti. Zbog toga se, prema starim vjerovanjima, na ovaj dan zatvaraju svi sudovi, kace i česme, kako bi se izbjegla svaka nevolja.

U pojedinim krajevima Srbije Sveti Atanasije se naročito poštuje među vodeničarima. Vjeruje se da tog dana đavoli vrebaju u virovima, pa vodenice ne rade. Ovaj običaj prenosi se s koljena na koljeno, uz upozorenje da se rad u vodi izbjegava, iz poštovanja prema svecu i radi lične bezbjednosti.

Na dan Svetog Atanasija vjernici se podsjećaju na značaj molitve, smirenja i čuvanja vjere. Narodna predanja i priče o njegovim čudesnim djelima i danas žive, kao svjedočanstvo spoja vjere, tradicije i mudrosti naroda, prenosi ATV.