On je istakao:

– Veliki je značaj današnjeg praznika. Malo njih zapravo to shvata i razumije. Slušam kako pričaju o plivanju za Časni krst, pa navode ko je “pobijedio”! Pa nije to trka niti takmičenje da ima pobjednik!

Suština je da nam se Bog otkrio kao Sveta Trojica na krštenju Hristovom i da će se Bog kao takav otkriti onima koji se krste, i da će takav biti otkriven do kraja svijeta ovoga, a da će Svoje Bogootkrovenje nastaviti i po Vaskrsenju svijeta u vječnosti. Suština je takođe ta blagodat da se mi krštenjem rađamo Duhom Svetim kao što se Gospod rodio posredstvom Duha Svetoga i žene.

Taj Duh jedini nosi darove ovom svijetu. Mudraci su Hrista darivali zlatom, tamjanom i smirnom, a to je zemaljski dragocjeni dar, a nebeski dar je blagodat Duha Svetoga, a od svih tih darova najdragocjeniji je život vječni. Baš ono što čovjeku najviše fali. Da ne umre, već da u ljubavi i zajednici živi u vječnom Bogojavljanju i Bogootkrovenju – rekao je on.

Potom je i dodao:

– I na današnji dan svaki pravoslavni Hrišćanin treba da bude mokar jer tako pokazujemo da smo dio tog Hristovog krštenja i tako ispovijedamo da se Bog zaista javio, i ne spominjemo taj praznik samo istorijski već direktno učestvujemo u tome. Krst na vodi i jeste spasenje – zato i plivamo do krsta. Zato se i pjeva: “Krst je sila i znamenje, Krst je spasenje!”

I onda pričamo o takmičenju i pobjedniku! Pa taj dan je pobjednik svaki koji se pričestio, bio na liturgiji i bio pokvašen vodom! Nasuprot onima koji niti su bili na liturgiji, niti su se makar malo okvasili. Šta su oni potvrdili? – upitao je on.

Potvrda da smo se krstili

– Gledam takođe kako ljudi preko mreža šalju video-snimke naše braće Rusa i Grka kako “kupaju” narod i mi se smijemo tome. Eto tragedije našeg neznanja. Oni znaju da se taj dan ne ide kući suv, i ako nemaju rijeku ili jezero sveštenici vodu donose njima. Kao što nam je hram za Božić pećina sa slamom gdje je rođen Hristos, kao što nam je za Vaskrs oltar grob iz kojeg Hristos Vaskrsava – tako nam je hram na Bogojavljanje Jordan, u čijem kupanju svi učestvujemo i pričešćujemo se za vječnost, a i svoje krštenje potvrđujemo. Da, dobro ste čuli. Dolaskom na Bogojavljanje u hram mi potvrđujemo svoje krštenje i iskazujemo da smo se zaista krstili u ime Oca i Sina i Svetoga Duha! No, ajde… Neznanju nema kraja.

Ali evo, ako niste znali, jedan podatak. Na rijeci Jordan na današnji dan, od Hristovog krštenja do danas, rijeka promijeni svoj tok, pa umjesto na jednu – krene da teče na drugu stranu, tj. uzvodno. I sama sila prirode, što niko ne može iscenirati, pokazuje da od krštenja Hristovog život čovjeka više ne ide u propast, nizvodno, već kako je čovjeku nemoguće, a Bogu moguće – uzvodno. Da naš život krštenjem više nije za smrt, već za vječnost. To je događaj direktnog anđeoskog djelovanja u svijetu popust Blagodatnog ognja u Jerusalimu koji ne gori i ne pali. Zakon se mijenja Božijim dopuštenjem i blagodaću. Veliko je čudo to.

A onda vidim ljude sa kapama na glavi i cigarama u ustima koji su došli da zahvate vode ni sami ne znajući zašto. Prosipaju vodu i guraju se. Uh.

Koliko nam je Bog dao? Ni ovo što nam je dao ne umijemo da nosimo, a još tražimo?! – poručio je on.

– Nakon liturgije kada je narod krenuo da toči vodu u svoje flaše, čekao sam oko pola sata da dođem na red i jedini sam od prisutnih kome se desilo da odmah nakon prilaska buretu slavina ispadne iz bureta i mlaz svete hladne vode me iskvasi skoro kompletnog. Mnogi su se zasmijali kao i ja sam kada sam zaustavio vodu rukom da ne ide, i onako mokar krenuo sam ka svojoj kući ne osjećajući hladnoću vode na svojoj mokroj odjeći, a juče sam baš pričao sa majkom da nikad ne bih ušao da plivam za časni krst jer sam jako zimogroziv i mislio sam da bih se smrzao istog trena kada bih ušao u vodu, ali eto sada mislim da ipak nije tako – navodi u opisu jedne objave, piše Kurir.