Katolici, odnosno zapadni hrišćani, koji prate gregorijanski kalendar, slave sutra Božić dok vernici koji se pridržavaju julijanskog kalendara to čine 7. januara.

Međutim i pojedine pravoslavne crkve, kao što su Vaseljenska patrijaršija, crkva u Poljskoj, Rumuniji i Grčkoj, takođe slave Božić 25. decembra dok su mnoge druge zadržale tradicionalni datum, poput Srpske pravoslavne crkve.

Badnje veče i Božić se zbog različitih tradcija različito proslavljaju, ali i zovu. Primjera radi, katolici koriste izraze Božićno veče ili Sveto veče, dok je kod nas najrasprostranjeniji naziv Badnje veče ili Badnjak.

 

Na Badnje veče i Božić katolički vjernici dolaze na poklon jaslama, koja se prema tradiciji improvizuju u svim hramovima.

Taj običaj predstavlja sećanje na poklonjenje tri mudraca sa Istoka koji su, prema predanju, stigli u Vitlejem prateći najsjajniju zvezdu, koja se zaustavila tačno iznad pećine rođenja. Putovanje je trajalo 40 dana, koliko traje i božićni hrišćanski post koji se završava na Božić.

Običaji su različiti od zemlje do zemlje, ali ih spaja to da se nikada na Božić ne rade kućni poslovi. Na Božić se ide na misu i poslije toga se čestita veliki praznik. Svaki dan od Božića do Bogojavljenja, 19. januar, figure tri kralja u jaslicama se pomeraju prema Isusu, pa se na Badnji dan nalaze ispred štalice gdje se Isus rodio.

Katolički Božić prati bogata tradicija koja povezuje religijske obrede i porodična okupljanja. Advent (došašće) jeste period od četiri nedelje pre Božića, obilježava se paljenjem četiri svijeće na adventskom vijencu, gdje svaka simbolizuje jednu nedjelju iščekivanja.

Badnje veče (24. decembar) jeste dan posta i pripreme. Porodice kite danas božićnu jelku i postavljaju jaslice koje su simbol Isusovog rođenja. Večera je posna, a vrhunac je odlazak na misu Ponoćku.

 
 

Sutrašnji praznik se provodi u krugu porodice. Krasi ga bogata trpeza na kojoj se često nađu pečenka, sarma i razni kolači. Pokloni se razmenjuju ujutru.

Pravoslavci na katolički Božić (25. decembar) obično ne mijenjaju svoje tradicionalne običaje, ali mogu poštovati praznik zajedničkim druženjem, slanjem čestitki, ili učestvovanjem u nekim svetovnim proslavama, posebno ako su pravoslavci i katolici u bližim porodičnim ili prijateljskim odnosima, dok se u crkvi pridržavaju svog kalendara, slaveći Božić po julijanskom datumu.

Šta pravoslavci mogu da urade:

Praznovanje sa katolicima: Ako su u mješovitim brakovima ili imaju prijatelje katolike, mogu učestvovati u porodičnim ručkovima, čestitati praznik i biti dio proslave.
Usvajanje nekih svetovnih običaja: Mogu okititi jelku, postaviti jaslice, ili sejati pšenicu u čast Svete Lucije, kao simbol plodnosti, što su opšti hrišćanski običaji vezani za zimski period.
Uvažavanje tradicije: Mogu saznati više o katoličkim običajima, poput Ponoćne mise, "pastirske" mise ili "Vitleanske igre" (prikazanja rođenja Hrista), što je znak poštovanja.
Post i molitva (na Badnje veče): Iako se Pravoslavni Božić slavi kasnije, mogu postiti na Badnje veče (24. decembar) ako žele da ispoštuju tradiciju nemrsne večere, kao katolici.

 
 

Šta pravoslavci obično NE rade (jer slave po julijanskom):

Ne pohađaju mise: Ne idu na katoličke mise (Ponoćnu ili na dan Božića) jer će ići na svoje liturgije.
Ne slave zvanično: Ne smatraju 25. decembar zvaničnim Božićem, već čekaju 7. januar.

U suštini, pravoslavci mogu integrisati neke drage, svjetovne običaje u svoj život na ovaj dan, dok crkveni obredi ostaju na datumu po njihovom kalendaru.