Rođen od blagorodnih roditelja u Samosatu u Siriji. U mladosti priobreo vrlo široko obrazovanje svjetsko i duhovno.

Muž znamenit kako po učenosti tako i po podvižničkoj strogosti života. Razdav imanje svoje siromašnim on se izdržavao sastavljanjem poučnih dela, i od toga se kao od nekog rukodelja hranio. Vrlo je veliku uslugu učinio crkvi time što je prema jevrejskom tekstu ispravio mnoga mjesta u Svetom Pismu, koja jeretici shodno svome naopakom učenju bijehu iskvarili. Zbog učenosti i duhovnosti bi rukopoložen za prezvitera u Antiohiji. U vrijeme Maksimijanovog gonjenja, kada namučeni behu sv. Antim Nikomidijski i sv. Petar Aleksandrijski, bi i sv. Lukijan u spisku onih, koje car željaše pogubiti.

Ni mala djeca ne bijehu pošteđena. Dva dječaka, koji ne htješe jesti od idolskih žrtvi, bijehu bačeni u vrelo kupatilo, gdje u mukama predadoše duše svoje svete Bogu. Neka učenica Lukijanova, po imenu Pelagija, da bi sačuvala devstvenu čistotu svoju od razvratnih nasilnika, baci se s krova kuće na zemlju i razbi se. Lukijan bi doveden u Nikomidiju pred cara. Uz put savjetima svojim uspije da obrati u veru Hristovu 40 vojnika. I svi mučenički skončaše. Poslije ispitivanja i bijenja sv. Lukijan bi bačen u tamnicu, gdje bi mučen glađu. “On je prezreo glad, piše Zlatousti Jovan o sv. Lukijanu, prezrimo i mi raskoš i uništimo vlast čreva da bi, kada dođe vrijeme koje od nas zahtjeva takvog mužestva, budući unapred prigotovljeni pomoću manjih podviga, javili se slavnim u vreme borbe.” Na Bogojavljenje pričesti se u tamnici, i sutradan predade duh svoj Bogu. Postrada 7. januara 311. godine.

Tropar