Važi za jedan od najstrožih postova u pravoslavnom kalendaru, ali njegova suština, kako je često govorio patrijarh Pavle, nije samo u tome šta ćemo staviti na tanjir. Post podrazumijeva uzdržavanje od mrsne hrane, ali bez duhovnog posta gubi svoj pravi smisao. Patrijarh Pavle je govorio da je post prilika da čovjek pogledā u sebe, iz duše iščupa ono što je loše i na njegovo mjesto posadi dobro.

„Tjelesni post je uzdržavanje od mrsne hrane, ali postoji i duhovni post koji je razmatranje duhovnog stanja i način da se ono što je negativno iz duše iščupa i na tom mjestu posadi ono što je dobro“, učio je patrijarh Pavle.

Upravo zato, tokom posta postoje iskušenja koja nemaju nikakve veze sa mesom, mlijekom ili jajima. Pravoslavni izvori posebno upozoravaju na tri grijeha koja mogu potpuno da obesmisle post.

Tri zamke koje uništavaju smisao posta

1. Gordost i osuđivanje drugih

Jedna od najvećih zamki jeste gordost, posebno kada čovjek zbog toga što posti počne sebe da smatra boljim, čistijim ili većim vjernikom od drugih.

Hrišćansko učenje nalaže da se posti bez pokazivanja i licemjerja. Tjelesno uzdržavanje ima smisla samo ako ga prati uzdržavanje od zlih djela, riječi i misli. Zato bi tokom posta trebalo posebno da se čuvamo mržnje, zavisti, ogovaranja, pohlepe, neprijateljstva i gnjeva. Nema mnogo smisla odreći se mrsne hrane, a istovremeno osuđivati druge, svađati se ili hraniti sopstvenu sujetu.

2. Prejedanje i ugađanje stomaku

Druga velika zamka jeste pretvaranje posne trpeze u gozbu. Cilj posta nije da se meso, mlijeko i jaja jednostavno zamjene ogromnim količinama posne hrane, slatkiša i specijaliteta. Prejedanje i ugađanje stomaku su upravo ono protiv čega bi post trebalo da nas nauči da se borimo.

Bogate posne trpeze na kojima se smjenjuju pržena i masna jela, kolači i najrazličitiji specijaliteti mogu da ispune pravilo o namirnicama, ali promaše samu suštinu. Ideja je jednostavnost, umjerenost i uzdržavanje, a ne potraga za načinom da se jede jednako raskošno kao i van posta, samo bez namirnica životinjskog porijekla.

3. Svojevoljno nepoštovanje posta

Treći grijeh na koji upozoravaju pravoslavni izvori jeste svojevoljno odbacivanje posta. Postoje situacije u kojima vjernik može dobiti razrješenje od posta, ali se o tome razgovara sa duhovnikom. Crkva takođe poznaje dane kada su određene namirnice dozvoljene, u skladu sa pravilima konkretnog posta.

Međutim, svjesno i svojevoljno kršenje posta nešto je sasvim drugo. Posebno se upozorava na pripremanje mrsne hrane za slavu koja pada u vrijeme posta.

Post je lijek za dušu, a ne dijeta

Bratstvo manastira Visoki Dečani navodi da Bogu nije potrebno ljudsko gladovanje, već da je post potreban čovjeku kako bi njegovo srce omekšalo, smirilo se i postalo sposobno da primi Božju blagodat i pomoć.

Zato se često ponavlja da post nije dijeta, niti jednostavan spisak dozvoljenih i zabranjenih namirnica. Čovjek može da jede najstrože posno, a da se istovremeno svađa, ogovara, zavidi i osuđuje druge — u tom slučaju ispunjena je forma, ali je promašena suština.

Kako je učio patrijarh Pavle, tjelesni i duhovni post moraju ići zajedno, jer pravi cilj nije samo promijeniti ono što jedemo, već pokušati da promijenimo ono što nosimo u sebi.