Njihovo ime neraskidivo je povezano sa brojnim svjedočanstvima o ozdravljenjima, zbog čega se mnogi vjernici upravo njima obraćaju kada mole za zdravlje svoje porodice, snagu da izdrže bolest ili utjehu u teškim životnim trenucima.

Ovaj praznik razlikuje se od njihovog glavnog dana, koji se obilježava 13. februara. Dana 12. jula Crkva se sjeća događaja koji je, prema predanju, označio kraj idolopoklonstva u jednom dijelu Egipta i početak brojnih čuda koja su se vezivala za njihove svete mošti.

Ko su bili Sveti Kir i Jovan?

Sveti Kir bio je ljekar iz Aleksandrije koji je, prema predanju, liječio ljude ne tražeći nikakvu nadoknadu. Zbog toga ga Crkva ubraja među svete besrebrenike – one koji su svoje znanje i darove stavljali u službu Boga i bližnjih, a ne zarade.

Kada je počeo progon hrišćana za vrijeme cara Dioklecijana, Kir je napustio grad i povukao se u Arabijsku pustinju, gdje je živio kao monah, posvećen molitvi i podvigu.

U isto vrijeme, Sveti Jovan, rimski vojnik i pobožan hrišćanin, čuo je za njega i pridružio mu se. Njih dvojica ubrzo su postali nerazdvojni, pomažući bolesnima, siromašnima i svima kojima je bila potrebna utjeha.

Njihova vjera na kraju ih je odvela u mučeničku smrt. Odbili su da se odreknu Hrista, zbog čega su zajedno sa svetim mučenicama Atanasijom i njenim ćerkama podnijeli teška stradanja i pogubljeni oko 311. godine.

Prenos moštiju koji je promijenio istoriju jednog mjesta

Nekoliko decenija kasnije, početkom petog vijeka, patrijarh aleksandrijski Sveti Kirilo želio je da ugasi posljednje veliko pagansko svetilište u mjestu Manutin, nedaleko od Aleksandrije.

Prema crkvenom predanju, u molitvi mu se javio anđeo i rekao da će to mjesto biti očišćeno od idolopoklonstva ako se u njega prenesu mošti Svetih Kira i Jovana.

Patrijarh je poslušao savjet, prenio njihove časne mošti i na tom mjestu podigao hram posvećen dvojici svetitelja.

Od tada su, prema zapisima iz tog vremena, brojni ljudi svjedočili o čudesnim iscjeljenjima. Navodi se da je ozdravio Amonije, sin aleksandrijskog gradonačelnika Julijana, zatim Teodor, Isidor iz Majume, žena po imenu Teodora, kao i mnogi drugi koji su patili od različitih bolesti. Upravo zbog tih događaja Sveti Kir i Jovan ostali su upamćeni kao čudotvorci i zaštitnici bolesnih.

Za šta im se vjernici najčešće mole?

U pravoslavnoj tradiciji vjernici se Svetim Kiru i Jovanu obraćaju prije svega kada mole za:

  • zdravlje i ozdravljenje,

  • snagu tokom bolesti,

  • pomoć ljekarima u liječenju,

  • utjehu u teškim životnim iskušenjima,

  • mir i vjeru u trenucima neizvjesnosti.

Sveštenici podsjećaju da molitva nije zamjena za liječenje, već izraz vjere i povjerenja u Boga, uz istovremeno odgovorno brigu o sopstvenom zdravlju.

Narodno vjerovanje koje se sačuvalo do danas

U pojedinim krajevima Srbije postoji lijepo narodno vjerovanje da na ovaj praznik treba obići bolesnog člana porodice ili komšiju, pružiti mu riječ utjehe, pomoći koliko je moguće i zapaliti svijeću za zdravlje.

Naši stari govorili su da nijedna molitva nema veću snagu od one koju prati dobro djelo. Zato se ovaj dan smatra prilikom da se, osim molitve, učini i neko malo djelo milosrđa – posjeta usamljenom čovjeku, pomoć starijem komšiji ili podrška onome kome je najpotrebnija.

Molitva Svetim Kiru i Jovanu za zdravlje

"Kao neoborivu stijenu darovao si nam čudesa Tvojih svetih mučenika, Hriste Bože. Njihovim molitvama sabore bezbožnika razori, skiptre carstva osnaži, kao Jedini Blag i Čovjekoljubiv."

Za pravoslavne vjernike, praznik Svetih Kira i Jovana nije samo podsjećanje na čuda iz prošlosti, već i na snagu vjere, saosjećanja i nesebičnog pomaganja drugima. Upravo zato njihovo ime i poslije više od sedamnaest vijekova ostaje simbol nade da nijedna iskrena molitva i nijedno dobro djelo nikada nisu uzaludni.

(Telegraf)