Iako su tokom vijekova ljudi dodavali i oduzimali detalje u ovim pričama, mnoge narodne legende su podsjetnik na to da je zavist oduvijek postojala, čak i među najrođenijima. Jedna od takvih legendi, vezana za ljubomoru rođene braće, objašnjava nastanak i neobično ime manastira Pustinja, najstarijeg u Valjevskoj eparhiji.

Prema narodnom predanju, u davna vremena na ovom području živjela su trojica braće koja su gradila tri svetinje – Jovanje, Gračanicu i Pustinju. Najmlađi brat je kao svoju zadužbinu izgradio upravo manastir Pustinju, koji je bio najljepši od sva tri zdanja. Kada su starija braća došla da vide završenu crkvu, ostala su zatečena njenom ljepotom. Umjesto ponosa, u njima je proradila zavist jer im brat nije otkrio tajnu gradnje, pa su ga prokleli riječima: „Dao Bog da ti pusta ostala“. Drugo, istorijski realnije tumačenje ovog naziva, vezuje se za monahe pustinjake koji su na ovom skrivenom mjestu nekada obitavali.

Izuzev narodnih predanja, o tačnom nastanku i ktitoru manastira Pustinja nema pouzdanih istorijskih podataka, mada postoje teorije da je podignut u vrijeme vladavine kralja Dragutina. Svetinja je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice i građena je u raškom stilu srpske arhitekture. Pustinja je jedan od rijetkih manastira koji nije stradao tokom Prvog srpskog ustanka, zbog čega je njen živopis iz prve polovine 17. vijeka, nakon restauracije u prošlom vijeku, ostao među najbolje očuvanim u Srbiji. Manastir je jedinstven i po tome što se freske mogu vidjeti i na spoljnoj strani glavne crkve, a unutrašnjost krasi ozidani ikonostas, što je prava rijetkost među srpskim svetinjama, piše Ona.