Lazareva subota, u narodu poznata i kao Vrbica, je dječji praznik, pa je u tom duhu sveštenik Miladin Malić, koji služi u crkvi Svete Petke na Ovčanskom putu, govorio kako najmlađima pričati o vjeri i o Bogu.

"Neki roditelji o Bogu pričaju kao da je negde daleko, tamo na nebu, daleko od nas. Djetetu treba Boga prikazati kao roditelja svih nas. Kao jedno biće ljubavi. Dijete će s vremenom otkrivati to i spoznaće da Bog nema ni visinu ni štirinu ni dubinu, nego je njegov prijatelj i spasitelj.

Roditelji nekad pretjeraju i predstavljaju Boga mališanima kao u bajci: kao duha koji izlazi iz lampe ili nekog ko je jako strog i ko voli samo dobru djecu. To je greška, jer dijete može da doživi strah od takvog prikaza Boga.

Dijete treba od malena voditi u crkvu, ali ne i pretjerivati. Dijete mora da osjeti bogosluženje, da učestvuje u liturgiji, da vidi one koji se mole tom Bogu o kojem su mu pričali tata i mama. Bitno je da se dijete krsti, da ljubi ikone, da vidi da je Bog opipljiv…

Hrišćanski život ne bi treblo da se mnogo ističe. Neke porodice ga naglašavaju i nameću djeci. Djeca smatraju da je taj život stran običnom životu. Ako dijete uspije da se nauči poslušnosti, da voli i poštuje druge, da pomaže – onda ste ga naučili hrišćanskom životu!

Roditelji koji žele da usade vjeru moraju i sami da vjeruju koliko-toliko ispravno. Jer mnogi uče djecu da vjeruju, a sami nisu istinski vjernici. Ili su ekstremni vjernici ili su vjernici zbog trenda u društvu.

Najbolje je krenuti od ličnog primjera. Ne nametati djetetu vjeru. Dijete sve vidi: i kad idemo u crkvu, i kad postimo, i kad dajemo prilog za siromašne, ali i kada pričamo o lijepim stvarima…", objašnjava sveštenik Miladin Malić.

"Djetetu ne smije da se forsira post kao zabrana, već kao činjenje dobra. Jedan stari prota mi je ispričao kako su djecu prije učili o postu: 'Hajde da pokušamo da sutra ne jedemo čokoladu ili meso zbog toga što neki siromašni nemaju, a mi imamo, pa da sa tim siromašnima saučestvujemo.' Djeca o tome onda razmisle. Poistovjete se. Tako se od malena djeci stvara neka vrsta brige za one koji nemaju.

Post bi trebalo tako da se formira, a ne kao zabrana da se ne jede ovo ili ono.

Učite dijete dobru, dobrim djelima, poslušnosti, ali ne u onom smislu: 'Da slušaš!', nego s ljubavlju.

Hoće dete da sluša – to je jasna stvar, samo treba dopreti do njega. Potrebno je vreme i strpljenje. Ali nažalost, mi smo izgubili kompas. Sada nam je to teško, a nekada je to bilo baš lako.

I nije se postavljalo pitanje kakvo će dijete izrasti. Ne! Podrazumijevalo se ako raste u zdravoj porodici da će biti dobro.. Nikad se prije nije pričalo: Što su djeca ovakva, onakva…", ispričao je sveštenik.

Da li treba sa decom razgovarati o grijehu? Evo šta kaže sveštenik:

"Roditelji ne treba da pričaju djetetu o grehu. Dijete će samo spoznati da griješi od malena, ali mu ne pričati šta je grijeh.

Njihov najveći grijeh će biti da budu neposlušni. To je prvi dodir grijeha sa djetetom. Uopšteno, prvi čovječji greh je neposlušnost Adama i Eve, a prvi čovjekov grijeh je neposlušnost prema roditeljima.

Dijete ne radi ono što roditelji hoće. Tu roditelji moraju da budu jako oprezni. Da dijete ne kažnjavaju kako ono ne bi doživjelo stres. A često se to dešava!", rekao je sveštenik Miladin Malić za Stil.