Ekipa Aloonline portala bila je u gostima kod onih koji o pršutu znaju sve, čuvene porodice Alberti. Naš cilj? Da vidimo u čemu je tolika fama i da li taj "svjetski prvak" zaista može da parira našem hercegovačkom pršutu.
Decenijama duga tradicija porodice Alberti
U restoranu i sušnici "Casa del Prosciutto", porodica Alberti decenijama čuva tradiciju koja se ne mijenja. Čim uđete, osjetite vas onaj specifičan, sladunjav miris zrenja pršuta. Ovdje nema industrijskih mašina i vještačkih komora. Sve je prepušteno prirodi.
„Tajna je u miješanju klime, odnosno vjetrova. Rijeka Tiljamento ovdje pravi specifičnu mikroklimu koju ne možete iskopirati nigdje na svijetu“, objašnjavaju nam domaćini dok nam iznose tanke, gotovo prozirne listiće pršuta.
Za razliku od našeg pršuta, onaj iz San Danielea se ne dimi. On se samo soli i drži na vjetru. Rezultat? Meso koje je nježno roze boje, nevjerovatno mekano i, što je najčudnije za naše pojmove, slatkasto.
Može li italijanski pršut parirati hercvegovačkom?
Teško je ostati objektivan kad ispred vas stave tanjir ove delicije. Ova italijanska delijcija se ne žvaće, on se bukvalno topi na jeziku kao puter i nema one žestine na koju smo navikli kod pršuta karakterističnog za naše krajeve.
Ipak, dok smo uživali u svakom zalogaju, nismo mogli da se ne zapitamo - može li ovo na crtu hercegovačkom pršutu?
On miriše na bukovinu, na buru i so koja vas tjera da odmah tražite čašu vina. Italijanski je, s druge strane, vrhunac gastronomske elegancije. Zaključak je jasan, to su dva potpuno različita svijeta. Ako želite nešto suptilno uz voće i lagani sir, birate Italiju. Ako vam treba nešto što ima "karakter" i dušu, Hercegovina ostaje neprikosnovena.
Italijanski kolač sa šljivovicom
Najveće iznenađenje nas je dočekalo na samom kraju. Listajući meni sa poslasticama, oči su nam stale na jednom nazivu "kolač sa šljivovicom".
Usred Italije, zemlje tiramisua i panakote, porodica Alberti nudi desert sa rakijom koja je simbol naših sela i običaja. Naravno, morali smo da probamo. Radi se o savršenom spoju jakog biskvita i arome šljive koja "siječe" slatkoću krema.
Bilo nam je neobično, ali i drago što smo u srcu Friulija pronašli taj mali trag našeg identiteta.
Na kraju, San Daniele je mjesto koje svaki gurman mora posjetiti bar jednom u životu. Cijene su, s obzirom na to da jedete najbolji proizvod te vrste na svijetu, sasvim pristojne. Atmosfera kod Albertijevih je domaćinska, a iskustvo autentično.
Odlazimo iz Italije punih stomaka, ali sa onim poznatim osjećajem - lijepo je probati svjetsko, ali se ipak najbolje mezi kod kuće.
Komentari (0)