Sveti Flavijan bio je carigradski patrijarh od 446. do 449. godine. Naslijedio je Svetog Prokla i bio savremenik pape Lava. Odlučno se borio protiv jeresi Evtihija i Dioskora, ali nije dočekao ishod Četvrtog vaseljenskog sabora. Na saboru u Efesu bio je surovo pretučen i izgažen, od čijih posljedica je i preminuo 449. godine. Hrišćanska tradicija ga pamti kao vjernog Hristovog vojnika i hrabrog ispovjednika vjere.

Sveti Lav, episkop Rimski, rođen je u Italiji od pobožnih roditelja. Najprije je bio arhiđakon kod pape Siksta Trećeg, a potom, i protiv svoje volje, izabran za rimskog episkopa.

Predanje kaže da je izašao pred Atilu kada je ovaj sa Hunima zaprijetio Rimu, i da je svojom hrabrošću i autoritetom spriječio razaranje grada. Smatra se i jednim od ključnih boraca protiv jeresi koja je poricala dvije prirode Hristove.

Na Četvrtom vaseljenskom saboru u Halkidonu pročitana je njegova poslanica, koja je imala veliki značaj u odbrani pravoslavnog učenja.

Sveti Lav upokojio se 461. godine, a pred smrt je, prema predanju, dane proveo u postu i molitvi na grobu apostola Petra.

U znak sjećanja na podvige ove dvojice svetitelja, vjernici danas odlaze u crkvu i mole se za mir u duši i snagu u vjeri, piše Mondo.rs.