Srpska pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju dan posvećen prepodobnom Teodoru Sikeotu koji je od Gospoda dobio ljubav i moć da se izbori sa zlom, bolestima i mukama.

Prepodobni Teodor Sikeot je rođen u selu Sikea u Galatiji, zbog čega bi prozvan Sikeot. Još kao desetogodišnji dječak Teodor se predavaše trudnom postu i svenoćnoj molitvi po ugledu na nekoga starca Stefana, koji življaše u njegovom domu. Majka mu Marija biješe bogata udovica i namjeravaše svoga sina posvetiti vojnome zvanju.

Ali joj se javi u snu sv. Đorđe i izvesti je, da je Teodor namijenjen na službu ne caru zemaljskom nego caru nebeskom. I Teodoru se javljao sv. Đorđe mnogo puta bilo da ga pouči bilo da ga spase kakve opasnosti, u koju su ga zlobni demoni stavljali. Imao je i nekoliko viđenja Presvete Bogorodice. Podvig Teodorov nadmašavao je svojom surovošću podvige svih živih podvižnika njegovog vremena.

Mučio je tijelo svoje i glađu i žeđu i željeznim okovima i svenoćnim stajanjem na molitvi. Sve – samo da bi dušu svoju vezao ljubavlju za Boga i učinio je potpunom gospodaricom nad tijelom. Na Teodorovu ljubav odgovorio je milostivi Gospod ljubavlju. On mu je darovao velike moći nad zlim dusima i nad svima bolestima i mukama ljudskim.

Bio se pročuo na sve strane kao čudotvorni iscjelitelj. Zbog velike čistote i duhovnosti bude i preko volje posvećen za episkopa Anastasiopoljskog. Na episkopskoj službi provede 11 godina, i onda umoli Boga, da ga oslobodi te službe, da bi se ponovo posvetio svome omiljenom podvigu. Po tom se vrati u svoj manastir, gdje u starosti preda dušu svoju Gospodu, radi koga je dragovoljno mnogo stradao. Skončao je u početku carovanja cara Iraklija oko 613. godine.

Na ovaj dan, po uzoru na prepodobnog Teodora Sikeota treba od Boga zatražiti mir i spokoj kako bismo se izborili sa zlom oko nas i u nama.

Sv. Sveštenomučenik Platon Banjalučki

Episkop Platon (svetovno ime Milivoje), rođen je u Beogradu 29. septembra 1874. od oca Ilije i majke Jelke (Sokolović). Gimnaziju je učio u Vranju i Nišu, a potom školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji. Zamonašio se kao učenik trećeg razreda bogoslovije. Po završetku bogoslovije, rukopoložen je u čin đakona i prezvitera i poslat 1896. u Srpsko podvorje u Moskvi gdje je nastavio bogoslovsko usavršavanje na Duhovnoj akademiji koju je završio 1901. sa stepenom kandidata bogoslovlja.

Po povratku iz Rusije, postavljen je za starješinu manastira Rajinovca, a ubrzo za suplenta u Beogradu. Za vrijeme rata 1912. arhimandrit Platon je bio brigadni sveštenik, a u Prvom svetskom ratu vojni sveštenik. Upravnik manastirske štamparije u Sremskim Karlovcima i urednik “Glasnika srpske patrijaršije” bio je od 1932. do 1938. godine. Pored svojih redovnih dužnosti u Sremskim Karlovcima, arhimandrit Platon je bio i starešina manastira Krušedola (1934-1936).

Za episkopa moravičkog izabran je 1936. godine. Za episkopa ohridsko-bitoljskog izabran je 1938, a godinu dana kasnije premješten je u Banja Luku. Kao episkop banjalučki dočekao je početak Drugog svjetskog rata. Kada su 4. maja 1941. godine episkopu Platonu naredili da napusti Banjaluku, po prijetnjom da će biti uhapšen ako to ne učini, vladika je zamolio rimokatoličkog biskupa Jozu Garića da interveniše kod nadležnog stožernika da mu se omogući boravak još dva-tri dana kako bi se spremi za put. Međutim, već naredne noći (5. maja 1941), ustaše su uhapsile vladiku Platona i odveli ga, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, arhijerejskim namjesnikom iz  Gradiške, izvan Banjaluke gdje su ih ubili i bacili u rijeku Vrbanju.

Vladičino iznakaženo tijelo pronađeno je u selu Kumsalama 23. maja 1941. godine. Prvobitno je sahranjen na vojničkom groblju u Banjaluci, a 1973. prijenet je u banjalučku Sabornu crkvu. Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora 1998. godine, episkop banjalučki Platon proglašen je za sveštenomučenika i unijet u Imenoslov svetih Srpske pravoslavne crkve.