Sve su češće žene koje svesno briaju da nemaju decu, odnosno da ne budu majke. U dobu kada dobijanje djece za mnoge parove predstavlja nemoguću misiju, postavlja se pitanje da li je izbor žena koje se odlučuju da ne budu majke sebičan ili racionalan potez.

Erika Krompton (44) je žena koja donijela odluku se ne ostvari u ulozi majke, već da ostatak života provede isključivo sa svojim partnerom. Njen izbor mnoge je naljutio, a ona je odlučila da svoje razloge podijeli sa cijelim svijetom.

U nastavku vam prenosimo njenih 8 razloga da ne bude majka, koje je objavljeno u Dejli Mejlu, kao otvoreno pismo podrške ženama koje su donijele istu odluku.

Dok otvaram još jedan "OOO" (out of office), imam osećaj da je većina žena na porodiljskom odsustvu.

Bliske prijateljice, sada majke male dece, više nemaju vremena za vikend šetnje u parku. Često se osjećam kao da su me roditelji "izbrisali" iz života, ostavljajući me na "seen" mjesecima.

Prije nego što je počela pandemija, ove promjene su mi teško padale. Zvuci i mirisi velikih porodičnih roštilja leti ili vesela vriska dece na trampolinima u proljeće – sve to me je teralo da se pitam:

"Gdje je moja porodica?", dok sam sama sjedila kod kuće.

Danas, međutim, poslije četiri godine u stabilnoj vezi i sa 44 godine, osjećam olakšanje umesto zavisti kada sretnem djecu.

Sve češće pomislim: "Hvala nebesima što je moj dom miran i tih."

Žene koje su svjesno izabrale život bez djece sve su brojnije. Prošle godine, Zavod za statistiku Ujedinjenog Kraljevstva objavio je da je 16% žena rođenih 1977. ostalo bez djece – što je za 2% više u odnosu na generaciju njihovih majki.

Partner i ja smo donijeli odluku: nećemo imati djecu, osim naša dva mačka. On je olakšano odahnuo jer ne mora da vozi decu u školu u šezdesetim godinama. Ja osjećam isto.

Srećna sam što sam se oslobodila stresa, traume i anksioznosti. Živim sa šizoafektivnim poremećajem i dugo sam razmišljala o roditeljstvu pre nego što sam donijela odluku. Ipak, dan majki me ponovo podstiče da razmislim o svom izboru i svim prednostima koje mi donosi život bez djece.

1. Više novca


Za mene, život bez djece znači manje stresa i više vremena i novca za uživanje. Zarađujem oko 16.000 funti godišnje, isto koliko i moj partner. Pošto imamo samo sebe i naše mačke, ostaje nam dovoljno novca za male luksuze i povremena putovanja.

Da sam imala dijete, nikada ne bih mogla da uštedim za stan i istovremeno plaćam školarine. Umjesto toga, uživam u pocrnelom tenu s ljetovanja u Agadiru, a ručno oslikane činije za mačke od 75 funti, naručene iz Kašmira, stižu ovog vikenda.

2. Više vremena za pisanje


Vodim opušten život kao novinarka i spisateljica. Pisanje mi pruža osjećaj katarze, poput vođenja online dnevnika. Da imam dijete, teško da bih imala vremena i energije da se posvetim pisanju.

3. Više vremena za mačke


Ne mogu da pričam o blagodatima života bez djece a da ne spomenem moje dve usvojene mačke – Kaspara i Vintera.

One su moji mali ljubimci, pune me ljubavlju svakog dana – zauzvrat, samo traže poslastice. Za razliku od dece, ne povećavaju moj ekološki otisak (osim možda gomile uginulih glodara koje donose kući). A ono što najviše volim? Ne odgovaraju mi drsko.

4. Mir i tišina


Vikendi su mi rezervisani za odmor i opuštanje. Ne zavidim roditeljima koji moraju da smisle kako da zabave svoju djecu. Uživam u miru, ispijajući kafu u razumno vrijeme, oko 9 ujutru.

Moj partner koristi invalidska kolica, i rado mu pomažem da obuje čarape. Ali da moram da nagovaram tvrdoglavo dijete da se okupa, obuče i potom ga vozim u zoološki vrt da gleda zarobljenu zebu? Radije bih se prepustila uživanju – kafa, ručak, možda i čaša šampanjca uveče, a sljedećeg dana, ako treba, i malo lješkarenja zbog mamurluka.

5. Kao dvadesetogodišnjakinja


Lako je zaboraviti da imam 44 godine kada ne radim previše naporno. U poređenju s roditeljima mojih godina, koji su već osedeli, ja još nisam pronašla nijednu sijedu vlas. Održala sam i dobru liniju – prosječna težina Britanke, ali malo viša. Rekla bih da se odlično držim za svoje godine.

6. Zdravstveno stanje se neće pogoršati


Pisala sam o tome kako je biti roditelj s mentalnim oboljenjem. Dobila sam brojne poruke – neki su se složili sa mnom, dok su drugi, djeca roditelja s teškim psihičkim stanjima, dijelila svoju ogorčenost.

Roditelji s psihozom, anksioznošću i depresijom često kažu da su im deca otežala oporavak. Zato znam da je moj izbor ispravan.

7. Nema rizika od nasljedne bolesti


Psihičke bolesti, posebno psihoze, imaju jaku genetsku komponentu. Nisam želela da rizikujem da prenesem to na dijete i suočim se s dodatnim stresom roditeljstva, što bi moglo izazvati povratak mog stanja.

8. Više vremena za moju majku


Kako godine prolaze, sve više cijenim svoju majku. Vidim je svake nedelje i obožavam vrijeme provedeno s njom. Moja sestra, koja ima dijete, ne može joj posvetiti toliko pažnje.

Moja majka je pretrpjela moždani udar prije nekoliko godina, ali je i dalje vedra, duhovita i puna života. Kad god me prijatelji ignorišu zbog svojih roditeljskih obaveza, prisjećam se nje i zahvalna sam što mogu da joj uzvratim ljubav i pažnju.

Ona je nekada željela da ostane bez djece, ali društvena očekivanja su je odvela drugim putem. Zato mi je čast da živim život koji bi i ona možda voljela – slobodan i bez obaveza roditeljstva.