Suština koncepta glasi da „dovoljno dobra majka započinje s gotovo potpunom prilagodbom potrebama svog dojenčeta, a kako vrijeme odmiče, ta se prilagodba postupno smanjuje, u skladu s rastućom sposobnošću djeteta da se nosi s njenim manjkavostima. To što se ne prilagođava svakoj djetetovoj potrebi pomaže mu da se prilagodi vanjskoj stvarnosti.“

Jednostavnije rečeno, normalno je da je roditelj u početku potpuno usmjeren na dijete, ali kako dijete raste i postaje samostalnije, ta stopostotna reakcija na svaku potrebu postepeno se smanjuje. Upravo to pomaže djetetu da nauči kako da se nosi sa frustracijama, da razvija samostalnost i razumije da se svijet ne prilagođava uvijek njegovim željama.

Stručnjaci navode da je za zdrav razvoj djeteta važno nekoliko osnovnih stvari: da dijete svakodnevno osjeća ljubav i privrženost, da roditelj barem jednom dnevno kaže djetetu da ga voli i pokaže to kroz ponašanje.

Takođe je važno da roditelji provode zajedničke trenutke s djecom kroz jednostavne aktivnosti poput razgovora, čitanja priče pred spavanje, igre, zajedničkog gledanja crtića ili razgovora tokom vožnje.

Podrazumijeva se i briga o fizičkim potrebama djeteta, kao što su ishrana, higijena, redovni ljekarski pregledi i trud da dijete razvije zdrave navike.

Za intelektualni razvoj dovoljno je svakodnevno pružiti barem jedno poticajno iskustvo – školu, igru s vršnjacima, razgovor, zajednički odlazak u kupovinu ili istraživanje okoline.

Djeci je važno i druženje s vršnjacima van škole, barem jednom sedmično, bilo kroz igru, posjete rođacima, boravak na igralištu ili učešće u vanškolskim aktivnostima.

Posebne uspomene, poput izleta, putovanja, odlaska na predstave ili obilježavanja praznika, iako se ne dešavaju često, ostaju duboko urezane u sjećanje i jačaju osjećaj pripadnosti porodici.

Roditelji koji pokušavaju razumjeti djetetovu perspektivu, saslušati ga i uvažiti njegova osjećanja, čak i kada se ne slažu s njima, grade odnos povjerenja.

Jednako važno je i biti dobar uzor – pokazivati kroz vlastito ponašanje kako se ophoditi prema drugim ljudima, partneru, prijateljima, porodici i komšijama.

Ako se roditelj prepoznaje u većini ovih tačaka, psiholozi smatraju da je vrlo vjerovatno „dovoljno dobar roditelj“ koji obavlja dovoljno dobar posao. A to je, za dijete, sasvim dovoljno, piše Index.