Uloga oca u odrastanju djece je veoma bitna. Važno je da je muškarac konstantno prisutan, te da je naročito od druge godine života djeteta aktivan u vaspitanju i brizi.

Očevi treba da su posvećeni djeci, spremni na to da uče kako da postanu dobar roditelj, te da jasno pokažu svoja osjećanja, odnosno da se daju i emotivno a ne samo fizički.

Za roditeljstvo, muškarac bi trebalo da se priprema dok je beba u majčinom stomaku, i to brigom o trudnici, jer je uloga oca, te njegovo prisustvo bitno koliko i majčino.

Uloga oca u razvoju djeteta: da li je tata bitan koliko i mama?

Uloga oca: Kada se “rađa” jedan tata

Tada počinje sva briga, pažnja i posvećenost koju može pružiti djetetu. Dijete je od rođenja svjesno oca kao i majke ali se otac najaktivnije uključuje u drugoj godini.

U trećoj i četvrtoj godini dijete se polako odvaja od majke. Odnos sa ocem postaje intenzivniji i pruža djetetu osjećaj sigurnosti i slobode.

Kod dječaka otac postaje uzor i model ponašanja, gledaju ga uglavnom kao vrhunski autoritet.

Djevojčice svojim odnosom sa ocem uglavnom grade model odnosa sa suprotnim polom u kasnijem životu.

Sva djeca koja odrastaju u prisusutvu i uz pažnju očeva dokazano imaju brži emotivni razvoj, naprednija su u školi i imaju bolju komunikaciju sa okolinom.

Ravnoteža između vaspitanja koje pružaju majka i otac je bitna za pravilan razvoj djece u svakom smislu.

Ukoliko se desi da otac u djetinjstvu i razvoju djeteta bude emotivno nedostupan a fizički prisutan može se stvoriti problem nedostatka bliskosti i povjerenja koji je jako teško ispraviti.

Stara je predrasuda da otac ne može biti toliko dobar i posvećen roditelj kao majka.

Očevi su godinama posmatrani samo kao hranioci porodice i moralni uzori.

Ipak, oni mogu na isti način brinuti o djeci i čak se mnogo bolje izboriti da budu autoritet djetetu na pravi način, te dobri vaspitači u emocionalnom i fizičkom smislu.

Tada dijete oca poštuje a ne boji ga se.

Djeca posebno u kasnijem predškolskom dobu uživaju u igri i razgovoru sa očevima, zdravim odnosom grade samopouzdanje i osjećaj sigurnosti u životu.

U zdravim porodičnim odnosima roditelji se nadopunjuju i dogovaraju o načinu vaspitanja.

Ponekad predrasudama da se muškarci ne mogu isto brinuti o djeci kao mame, doprinose i same žene. Očevi su sposobni brinuti se o djeci od samog rođenja isto, s tim da im je možda u početku potrebno samo malo prakse, vremena i pomoći.