Žena iz kraja između Drine i Save, u sjeverozapadnom dijelu centralne Srbije, posvađala se sa bratom i od tada je gotovo cijela porodica okrenula leđa. A razlog? Kako kaže – zapravo nije uradila ništa strašno.

Sve je počelo kada je, tokom jedne posjete, brat izjavio da je kuća u kojoj su odrasli samo njegova.

„Istina je da sam se ja udala i otišla, a on je ostao neoženjen i još uvijek živi u toj kući. Roditelji su nam nedavno umrli i još nije bilo ostavinske rasprave. Dolazila sam često dok je majka bila živa, a nedavno sam ga posjetila da ne bude sam“, priča ona.

Međutim, doček nije bio topao. „Rekao mi je: ‘Drago mi je što dolaziš u moju kuću, ali znaj da ponekad neću biti tu da te dočekam’. Kad sam mu odgovorila da je kuća zajednička, izbacio me je uz psovke. Na kraju je rekao: ‘Ja sam sin, zna se da sve ide meni’“, piše Telegraf.rs.

Nasljedstvo i nepisana pravila

Predstavnica Ženskog udruženja „Spasimo selo Priboj“, Malina Stanojević, kaže da je ovo čest problem u Srbiji – žene se i dalje odriču nasljedstva u korist braće, često nesvjesne posljedica. „Ako se odreknu imovine, kasnije, u slučaju da im zatreba socijalna pomoć, nemaju pravo na nju – jer su je imale, pa su se odrekle“, objašnjava Stanojević.

Problem nastaje i kada sestra odluči da uzme svoj dio, a braća ne žele da se dogovore, pa joj čak ni ne kažu šta joj pripada. „Danas, ako žena pokrene sudski postupak, svi troškovi padaju na nju, što se često otegne godinama, a troškovi ponekad premaše vrijednost samog nasljedstva“, kaže ona.

Nekada je postojao miraz, a danas – nasljedstvo često pretvara brata i sestru u neprijatelje.

Kćerke brinu, sinovi nasljeđuju

Još je gore, kaže Stanojević, kada se žena odrekne nasljedstva pod uslovom da braća brinu o roditeljima – a oni ih na kraju ostave same. „Često se dešava da se brat oženi, snaja ne želi da brine o starima, pa jednostavno odu. Na kraju opet kćerke preuzmu brigu, dok imanje obrađuju sinovi“, dodaje.

Rješenje bi bilo zakonsko uređenje koje bi nateralo na brzu podjelu imovine, ali, prema njenim riječima, na pomak se još čeka.

(NajŽena)