Momo Kapor bio je pisac koji je znao kako da u par rečenica prenese čitav mentalitet jednog naroda.

Njegove priče bile su bliske, duhovite, ponekad nostalgične, a uvijek neodoljivo tačne. Među brojnim djelima, posebno mjesto zauzima priča „Letovanje“ iz knjige „Magija Beograda“ – briljantna minijatura o tipičnom godišnjem odmoru jednog bračnog para sa Balkana.

Uz povike „Slobodaneee!“, čitalac odmah zna gdje se nalazi – na užarenoj plaži, među turistima, sendvičima, pivima i prećutnim prigovorima.

Kroz ovaj urnebesni monolog, žena iz Kaporove priče sumira sve ono što je godinama tinjalo ispod površine braka – od pogleda ka ženama bez gornjeg dijela kupaćeg, preko prebrze vožnje i neslavnih uspomena, do zamjerki na ćevape i kokosovo ulje. Sve to Momo Kapor boji živim detaljima, bez imalo suzdržavanja, ali i bez gorčine – jer se iz svakog reda vidi i doza ljubavi, navike i međusobnog nerazumijevanja koje, paradoksalno, sve drži na okupu.

Njegova proza funkcioniše kao ogledalo – u njoj se svako može prepoznati. Ako ne u konkretnim riječima, onda u tonu i energiji koju priča nosi. Kapor nije ismijavao svoje junake – on ih je volio, sa svim njihovim manama, slabostima i ljetnjim svađama na plaži.

Zato njegova književnost ne stari. Jer, dok god postoje Slobodan, žena sa sandalama punim pijeska i prepirke pod suncobranima – postojat će i istina o nama koju je Kapor znao da napiše bolje nego iko drugi, piše Stil.

Prenosimo vam ga u cjelosti:


„Slobodaneeee! Sloooobooooodaaaaneeee! Smjesta izlazi iz mora! Ni sekund više! Pogledaj kako si pomodrio! Zubi ti cvokoću! Smjesta napolje, je l’ me čuješ?


Kaži mu i ti da izađe napolje! Ti si mu otac! Pogledaj, sav je plav!


Pa ti nisi normalan! Tebe baš briga! To je čovjek da izludi! To dijete bi pored tebe moglo i da se udavi, a ti ni da mrdneš ni malim prstom! Kao što nisi mrdnuo ni onda kada me je onaj saobraćajac izvrijeđao na mrtvo ime. Šta si ti radio? Zacenio si se od smijeha, umjesto da me zaštitiš kao čovjek!


Ja prva počela?


Samo sam ti kazala da si, zaista, vozio prebrzo i da uvijek voziš tako prebrzo i da misliš da si najpametniji i da si preticao onu cisternu i da ću, ako tako nastaviš, izaći sa djetetom na sred magistrale, a on ti je onda vratio vozačku dozvolu i rekao da neće da te kažnjava (je l’ tako bilo?) jer si već kažnjen što imaš ženu kao što sam ja! Jeste, to je rekao! A, ti nisi mrdnuo ni malim prstom! Šta? Šta je trebalo da radiš? Ne, nije trebalo da se tučeš sa njim, ali mogao si bar da mu odgovoriš, a ne da se smiješ kao kakav debil!


E, to je stvarno… Pitam se samo zbog čega si se uopšte i ženio! Pa, tebi bi, u stvari, najbolje bilo da si sam!


Ti, uopšte, i nisi za brak.


Hajde, lijepo skloni te novine i priznaj: je l’ da da bi ti bilo mnogo ljepše da si sam, bez nas dvoje, a? Hajde, budi makar jednom čovjek i priznaj!


Gospode, kome ja govorim?


Šta on radi po čitav bogovetni dan? Ili spava ili čita novine ili pije pivo… I to mi se zove letovanje!


Pet puta bih se bolje provela da sam lijepo ostala u Beogradu. Zamračila bih sobe, napravila promaju i bar bih se pošteno ispravala. Ovako, šta? Godinu dana čekam ove bedne dvije sedmice na moru, a na plažu dolazimo u podne, kad normalan svijet već odlazi na ručak.


Ti si mi to omogućio? Šta ti imaš kome da omogućavaš? I šta si mi to omogućio, molim te?


Da stanujem u nekom dimnjaku, sto osamdeset stepenica iznad magistrale? Jeste, tačno sto osamdeset! Juče sam brojala…


Da se kupam na ovoj smrdljivoj javnoj plaži koja bazdi na kokosovo ulje?


Da se pravim kako ne vidim da neprestano buljiš u ove žene bez gornjeg dijela kostima?
Misliš da nisam primijetila kako ih posmatraš? – Zašto i ja ne skinem gornji dio? Zato što sam bila budala, što sam dojila dijete i upropastila grudi, a ne kao ove koje samo na sebe misle! Eto, zašto ga ne skidam, ako hoćeš da znaš!


Drugi ljudi vode svoje žene na sve te Hamlete, Betovene i Šopene, a ti nas izvodiš na roštilj! Kao da nisam mogla da jedem ćevapčiće i u Beogradu, gdje su mnogo bolji i ne smrde na maslinovo ulje?


Šta si mi još omogućio?


Da šipčim do pijace i natrag i pravim nam sendviče za plažu, da tamo slučajno ne bismo trošili! A, izračunaj samo koliko svaki dan potrošiš na cigarete i piva? Samo izračunaj!


Šta sam ja Bogu zgriješila!
Pogledaj samo druge muževe i druge žene! Šetaju lijepo ljudi uveče po obali, drže se za ruke, razgovaraju… Imaju šta da kažu jedni drugima. Ne bulje u novine i u čašu!


Gospode! Pa, on je zapao! E, ovo je stvarno…


Sloboooodaaaneeee! Slobodaneeee! Da si smjesta izašao iz vode!”