Koji znaci će vam pomoći da shvatite da vašem djetetu treba stručna pomoć?
- Dijete stalno pokazuje agresiju i iritira ga bilo kakav komentar i postupak drugih, a ponekad čak i bez razloga. Za trogodišnje dijete ovo je prirodno istraživanje granica okolnog svijeta, ali ako se takvo ponašanje nastavi u odraslom dobu ili se pogorša (napreduje), onda će vam svakako biti potrebna konsultacija specijaliste.
- Djeca ne pronalaze zajednički jezik sa vršnjacima i uvijek se drže podalje.
- Djeca su stalno zabrinuta i uplašena svega oko sebe: od rizika od povrede tokom igranja fudbala do epidemije zombija. Ne pokušavajte da ubijedite dijete da se samo kukavice i slabići plaše - to će samo pogoršati situaciju. Bolje je razumjeti izvor ovih osećanja, jer se neka vrsta neuroze već nazire u blizini.
- Dijete može da izrazi emocije samo kroz izlive bijesa, tuče, svađe - ili nikako.
- Dijete nije zainteresovano ni za šta i ne uživa ni u čemu. Djecu karakteriše radoznalost i aktivnost u traženju hobija, a ako je djeci stalno dosadno i brzo se umore od različitih aktivnosti, onda je to razlog za brigu.
- Promjene raspoloženja bez očiglednog razloga su takođe razlog za posjetu specijalisti (ako su redovne, jake, potpuno neočekivane, poput prekidača).
- Emocije su stabilne, ali tijelo nije: dijete je često bolesno, iako dobro jede, dovoljno spava i oblači se u skladu sa vremenskim uslovima. Tako dječje tijelo može reagovati na spoljašnje stimuluse, na primer, maltretiranje u školi ili strah od nastavnika.
- Dijete je prestalo da se koncentriše na časove, a motivacija za učenje opada. To može biti jednostavno umor, ali može sakriti i ozbiljnije situacije, poput sukoba sa nastavnicima.
Savjeti kako pripremiti dijete za terapiju kod psihologa
Razgovarajte sa svojim djetetom o važnosti i vrijednosti mentalnog zdravlja. Sigurno mu često govorite o važnosti fizičkog zdravlja - ako je tako, onda lako možete povući analogiju sa tim. Recite mu o karakteristikama psihološkog stanja osobe, kako ga procijeniti, kako ga podržati, objasnite djetetu ko je psiholog i kako može pomoći za udobnije zdravstveno stanje. Glavno je govoriti jednostavno i jasno, ne citirajte pojmove iz udžbenika.
Podgrijte interesovanje djeteta prije posjete specijalisti. Ne koristite riječi "mora" i "trebalo bi", već mu pomozite kroz pozitivne slike, pozovite ga da zamisli kakav će biti prvi susret sa specijalistom. Navedite primjere terapije kroz crteže i igre.
Ako dijete već zna za psihologe i čulo je negativne stereotipe o onima koji im idu, onda nemojte pogoršavati situaciju dodatnim okidačima. Nemojte govoriti da dijete ima problem koji zahtijeva stručnu pomoć, nemojte nazivati dijete problematičnim. Navedite pozitivne primjere kada poznati i uspješni ljudi idu kod specijalista jer im to poboljšava stanje i život.
Ovo su univerzalne preporuke, ali ne zaboravite da je vaše dijete jedinstveno, pa bolje od drugih znate koje metode najbolje funkcionišu za njega. I obavezno održavajte kontakt sa djetetom nakon seansi, slušajte njegove povratne informacije! Ponekad nije moguće odmah pronaći odgovarajućeg specijalistu, zato budite spremni na dodatne pretrage i nemojte terati dijete da ide kod nekoga sa kim mu je neprijatno.
 "Goran oživljava duh prošlih vremena: U Krnetama više motora „Tomos“ nego u cijelom Lijevču i Potkozarju (FOTO)")
 "Najneobičniji univerzitetski profesor mir pronašao u Dodikovom selu: U Banjaluci radim, u Mrčevcima sakupljam energiju (FOTO/VIDEO)")
