Ipak, koliko god ova faza mogla biti uobičajena i prolazna, dječija psihološkinja Laura Markham za Psychology Today otkrila je šta treba uraditi kada do toga dođe.

„Iako često čujemo savjete da bi roditelji trebalo da ignorišu ovakvo ponašanje, lično ne mislim da je ignorisanje provokativnog ponašanja djeteta dobra ideja. Naime, kada djeca izraze nezadovoljstvo, ljutnju ili razdražljivost prema nama, što se često naziva odgovaranjem, zapravo pokušavaju nešto da nam kažu, a ako ih ne slušamo, njihove frustracije samo eskaliraju“, objašnjava.

Umjesto ignorisanja, psihološkinja savjetuje da kao roditelji treba da uradite sjledeće:

Kontrolišite svoje ponašanje

Dok komunicirate sa djetetom koje se prema vama ponaša drsko ili loše, obratite pažnju na svoje ponašanje i riječi koje koristite. Uopšteno, ako primjetite da kritikujete dijete ili vičete na njega, pokušajte da se suzdržite. Psihološkinja naglašava da ne treba da se plašite da postavite granice, ali to treba da radite smireno i sa poštovanjem.

Ne shvatajte to lično

Roditelji često misle da je djetetovo nezadovoljstvo ili neposlušnost usmjerena isključivo prema njima, ali to jednostavno nije tačno. Podsjetite se da vaše dijete još uvijek uči samokontrolu i da trenutno ima problem zbog kog gubi strpljenje. Pokušajte da razumijete problem koji dijete ima (i ako je prikladno, ponudite mu pomoć), čak i ako ste postavili granicu u vezi sa njegovim tonom.

Kako savjetuje Markham, pokušajte da ojačate odnos sa djetetom koristeći svaku priliku za pozitivno povezivanje. Provedite makar 15 minuta nasamo sa djetetom svaki dan, pružajući mu svoju punu, pozitivnu pažnju.

Postavite jasne granice, ali bez vikanja

Kada vam dijete kaže nešto nepristojno ili posebno uvrjedljivo, mirno se suočite s njegovim uvredljivim riječima ili tonom kojim vam se obraća. Ostanite pribrani, ali ipak postavite jasna očekivanja za komunikaciju sa poštovanjem.

Na primjer, možete mu reći sljedeće:

„Tvoje riječi zvuče kao da su bile namjenjene da me povrijede. Mora da si uznemiren kad tako razgovaraš sa mnom. Znaš da ja nikad ne govorim s tobom tim tonom. Možeš mi reći zašto si uznemiren, ali bez napadanja. Šta se dešava? Osjećam se napadnuto kad koristiš takve riječi i kada govoriš tako glasno. Molim te, reci mi sve što želiš na mirniji način. Slušam te.“

Sve su to načini na koje, objašnjava psihološkinja, roditelji mogu mirno riješiti neprijatnu situaciju bez da ona dodatno eskalira. Naime, sve što roditelji rade – djeca ponavljaju, pa ćete ispravnom reakcijom biti primjer djetetu kako ubuduće treba da rješava probleme ako do njih dođe.